Od Brazila do Japana, od Finske do Australije, od SAD do rodnog Splita... U svakom kutku svijeta osvajao je medalje Tonči Stipanović, čovjek koji bez imalo pretjerivanja spada u velikane hrvatskog sporta. Jedini je hrvatski jedriličar s dvije olimpijske medalje, od prije nekoliko dana i peterostruki europski prvak.
Za tu posljednju medalju, kontinentalno zlato, nije morao putovati daleko, osvojio ju je u talijanskom gradiću Andori na Ligurskom moru. U Split se, kako sam kaže, vratio pun dobrih vibracija jer zanimljivo je da je od 2016. osvojio dva olimpijska srebra, ali je europsko odličje u klasi ILCA 7 (bivši Laser) čekao još od 2015. godine. Dojmovi su se nakon nekoliko dana slegli, ali još uvijek Tonči plovi na tom valu zadovoljstva.
- Ne bih to nazvao euforijom, ali mogu reći da sam ispunjen nekom pozitivnom energijom. Bilo je u posljednje vrijeme i svjetskih i olimpijskih medalja, ali eto, tu europsku nisam osvojio osam godina tako da sam se baš ispunio pozitivom i sada spreman čekam ostatak sezone - reći će u uvodu 36-godišnji Stipanović.
Dobro se feštalo
U Mornaru su mu priredili doček za pamćenje, ali ne samo njemu jer bilo je ovo povijesno natjecanje za splitski klub koji stvara čuda u jedriličarskom svijetu. A u Andori su puleni trenera Joze Jakelića napravili čudo nad čudima, osvojivši sve tri medalje - Stipanović je bio prvi, Filip Jurišić drugi, a Cipranin Pavlos Kontides, koji je još od tinejdžerskih dana član Mornara, treći. Nastavila se proslava i nakon što su se kamere ugasile...
- Je, tu večer se baš dobro feštalo - uz smijeh će Tonči.
S nekoliko dana odmaka, gdje biste svrstali ovu medalju u poretku vaših mnogobrojnih uspjeha?
- Sigurno je pri vrhu, jedna od dražih, baš zato što je Filip bio drugi, a Pavlos treći. Godinama smo kroz zezanciju govorili kako moramo osvojiti sve tri medalje na jednom prvenstvu i eto, sada smo to i ostvarili. Zato će ova medalja imati posebno mjesto iako se, naravno, nijedna ne može uspoređivati s olimpijskom.
Dodatnu važnost ovom zlatu daje i podatak da se njime izjednačio s Britancem Paulom Goodisonom, obojica sada imaju po pet europskih naslova u Laseru.
- To mi je također drago, puno se toga važnog može izvući iz ovog zlata. Imam li motiva da i prestignem Goodisona? Zašto ne? Odradit ću ovaj olimpijski ciklus do kraja, dogodine je u veljači EP u Grčkoj i naravno da ću imati motiva napasti još jedno zlato.
Štrajk upozorenja
A kad kaže da se puno toga važnog može izvući iz ovog zlata, jedna od tih stvari je i trijumf nad olimpijskim pobjednikom, Australcem Matthewom Wearnom koji se u Andori, dakako, natjecao izvan konkurencije. Dobar je to vjetar u leđa za ono što slijedi.
- Sigurno da jest iako moram reći da je Wearn imao dosta problema u prošloj godini i nije baš puno jedrio. Nakon što se zarazio koronom, razvuklo mu se to i na neke druge stvari i imao je dosta zdravstvenih problema tako da se tek polako vraća. Razgovarao sam s njim i rekao mi je da se napokon nakon dugo vremena osjeća dobro, ali vidi se da mu nedostaje regata. Lani je došao na SP i nakon prvog dana se povukao i otada nije odradio nijednu regatu sve do prosinca, tako da nije onako siguran kakav je bio prije. Lijepo je, naravno, završiti ispred njega, ali očekujem da će se on popraviti tijekom sezone.
Europsko prvenstvo je bilo prilično kaotično, bilo je puno organizacijskog nereda, a uoči jednog plova jedriličari su se čak odlučili i na jednosatni štrajk. Tonči nam je malo približio što se događalo u Italiji.
- Već posljednje dvije, tri godine nismo baš zadovoljni na europskim prvenstvima time kako naša krovna organizacija EurILCA bira ljude koji će voditi regate. Donijeli su ovaj put čudnu odluku da se poništi jedna regata koja se već odvozila i zbog svega toga smo odlučili štrajkati. Bila je čak i ideja među trenerima da se svi povučemo s regate, ali za dosta nacija je ova regata bila kvalifikacijska. Ove godine u Marseilleu imamo test-event kao simulaciju Olimpijskih igara i nekim su zemljama već krenule kvalifikacije za to, pa iz tog razloga nismo htjeli ići tako ekstremno, već smo iskazali nezadovoljstvo s tim jednim satom štrajka. A planovi za ubuduće su da postavimo neke uvjete, granice i vodilju kako popraviti stanje.
Kakva je bila reakcija vodećih ljudi na štrajk upozorenja?
- Nije bilo nekih loših komentara, bili su i suci čak u toj grupi gdje smo protestirali, sve su popratili i nitko nije imao ništa protiv. Složili su se da takvo prvenstvo treba biti na višoj razini, tako da se nadam da ćemo ubuduće svi surađivati.
Vratimo se još malo na Mornarovo pobjednički postolje. Doista je raritet u olimpijskom sportu da jedan klub pokupi sve medalje na velikom natjecanju. Što je tajna splitskog uspjeha?
- Tajna je u tome da dobro radimo, imamo viziju i plan i držimo se toga, treniramo stvarno naporno. Ako danas nema jedrenja, odmah je tu drugi kondicijski trening. Doista se puno radi, puno ulažemo, željni smo rezultata i to nas sve vuče. Tako je, eto, na kraju ispalo da sva trojica budemo na postolju, a nadamo se da će toga biti i još, zašto ne?
Ne možemo u ovoj priči zaobići Filipa Jurišića, osvajača tri velike medalje. Kako je imati pored sebe još jednog tako briljantnog jedriličara, rivala i prijatelja protiv kojeg će uskoro voditi veliku borbu za jedno mjesto na Olimpijskim igrama u Parizu?
- To je super, ovdje u Mornaru smo uvijek imali sličnu situaciju. Kad sam počinjao, imao sam uz sebe kolege poput Mate Arapova i Luke Radelića protiv kojih sam se borio, tako da je kod nas to normalno. S Filipom provodim cijelu godinu zajedno, više sam s njim nego sa ženom i djecom tako da se jako dobro poznajemo, odlični smo prijatelji i sjajno je što je on iz godine u godinu sve bolji. Ja guram njega, on gura mene. Da nema njega, da sam jedini u klubu, sigurno je da bih se nakon Tokija povukao jer se ne bih imao protiv koga boriti i ne bi me imao tko vući. Već smo za Tokio prošli zajedničke kvalifikacije tako da nam ovo što slijedi nije ništa strano. Svjesni smo da samo jedan od nas može ići na OI i budemo li gurali jedan drugoga kao i dosad, vjerujem da će, tko god na kraju ode u Pariz, biti u borbi za odličje, a to je i najvažnije.
Ima li žala zbog toga što su pravila takva da samo jedan može na OI jer realno bi obojica bila kandidati za odličje?
- Sigurno da ima, ali ja sam odradio već troje olimpijske igre, prije toga i jedne kvalifikacije na kojima se nisam uspio plasirati, tako da sam totalno pomiren s time. Danas mi je to posve normalno, navikao sam na to, ali kad pogledate nas trojicu iz Mornara na europskom postolju, zamislite što bi tek bilo da sva trojica možemo otići na OI i da tamo uzmemo medalje. Žao nam je jer bismo mogli ostvariti i veći uspjeh, ali eto, situacija je takva.
Jesu li dogovorili kako će biti određen putnik na OI?
- Jesmo, sve će krenuti na Svjetskom prvenstvu ove godine u Den Haagu u kolovozu, nastavit će se dogodine u siječnju na novom SP-u u Brisbaneu i završiti u travnju regatom Svjetskog kupa u francuskom Hyeresu. Svakome će se od te tri regate računati dvije najbolje, zbrojit ćemo bodove i tko bude bolji, taj će ići na OI.
Tonči nam je u rujnu nakon svjetskog srebra u klasi Zvijezda rekao da će nakon Pariza, plasirao se tamo ili ne, završiti s olimpijskim jedrenjem. Stoji li to i dalje ili ga je možda europsko zlato nagnalo da promijeni mišljenje?
- To i dalje stoji, 99 posto je sigurno, ne znam što bi se trebalo dogoditi da se to promijeni. Jer i sad sam najstariji u klasi, a boriti se protiv ovih mladića iza 40. godine bilo bi dosta teško. Osim toga, ostvario sam sve što sam ikada zamišljao i sanjao, ispunio sam sve što se olimpijskog jedrenja tiče. Ostat ću, naravno, i dalje u jedrenju na nekim drugim brodovima, ali što se tiče olimpijskog jedrenja, mislim da će to biti dosta.
Kakav je iz Tončijeva kuta gledanja status jedrenja u Hrvatskoj, i što se tiče uvjeta i što se tiče prepoznavanja uspjeha u javnosti?
- Medijski nismo dovoljno popraćeni, ne koliko bismo trebali biti kao sport koji je s posljednjih dviju olimpijskih igara donio Hrvatskoj tri medalje. Ne bih se htio uspoređivati s nekim drugim sportovima, ali mislim da stvarno zaslužujemo više. A što se uvjeta tiče, zadovoljni smo jer u klubu doista imamo sve, dolaze nam ljudi i izvana tako da uvijek imamo dobru konkurenciju na moru tijekom priprema. Financijski nekako guramo, ali naravno da ne bi škodilo da imamo više sredstava.