Vodeni Dream Team iz Rijeke očekivano obranio naslov u Jadranskoj ligi!

Vodeni Dream Team s Kantride osvojio je još jedan trofej. Vaterpolisti riječkog Primorja EB obranili su jadransku krunu. Nakon zagrebačkog bazena prošle godine, sada su i zadarski bazen ispunili šampanjcem s Kvarnera. Sasvim zasluženo.

Cijelu sezonu u ovom natjecanju ne da nisu znali za poraz, već su doslovno sve utakmice riješili u svoju korist. Dapače, velik dio tih utakmica nanosili su katastrofalne poraze suparnicima.

Na završnom turniru, u posljednje dvije utakmice, ni jednog trenutka nisu suparniku dali ni miligram šanse. Čak ni za poravnanje, a kamoli nešto više. I u polufinale i u finalu.

Početak finala šprotiv Juga CO u biti je sve rekao. Prvih 8 minuta i 4:0! Gotova utakmica! U redu, jasno da nije, u vaterpolu se ništa ne rješava već u prvoj dionici, ali kada tako uvjerljivo povede momčad koja u svojim redovima ima dvojicu najboljih Mađara, daleko najboljeg Rumunja i jednog od najboljih centara svijeta, pa sjajnog Katalonca, jednog od najboljih ljevaka svijeta, odličnog Crnogorca, legendarnog Vićana na golu plus pet hrvatskih reprezentativaca, onda vam je jasno. Onda ovakva družina rijetko i vrlo teško propušta takvu prednost.

Gospari su dvaput, sredinom treće četvrtine te 15 sekundi prije kraja došli na gol zaostatka (5:4 Bošković i 8:7 Marković). No, to je ujedno bilo sve od Juga CO. Dvaput na gol minusa kao Jugov najveći plus. Od Dubrovčana smo ipak naviknuti na puno više.

Finale je počelo golostajom. Prve tri minute netaknutih mreža, a potom paljba riječke momčadi. Buljubašić iz kontre, pa Muslim koji je sjajno uplivao između Dobuda i Markovića, zatim Garcia s desnog krila i s igračem više te konačno Petrović 35 sekundi prije kraja prve dionice za 4:0. Dubrovčanima se ponovilo polufinale dan ranije protiv Mladosti, koja je povela 4:1. U dva dana, dva ista scenarija. Dodali bismo, ovo teško da je slučajno.

Jugaši su se kasnije malo skupili. Uspjeli su dobiti drugu četvrtinu. Bijač između vratnica opet vrlo dojmljiv, ali u igri temeljna je snaga Gospara danas na Mihi Boškoviću. Napadački poglavito. Miho je ponovo vukao, dao tri gola, pomagao čak i u obrani, ali ne može sam. Nije imao odgovarajuću pratnju niti u Janoviću, ni Markoviću. Općenito, u Jugovim redovima premalo je bilo raspoloženih za igru, za otpor, za utakmicu. Još kada su u trećoj četvrtini ostali upravo bez Boškovića, a nešto ranije i bez braniča Andre Bušlje (nesmotren potez za opravdano isključenja s pravom zamjene), šanse Juga CO za mogućim dostizanjem prednosti Riječana svedene su na minimum.

Koliko je Primorje EB objektivno jako, da se zaključiti i po podatku kako se u njihovoj igri uopće nije osjetio rani izlazak prvog strijelca Denesa Varge (s pravom zamjene), pa čak ni raritetan podatak da Paulo Obradović, najbolji igrač Jadranske lige, nije postigao gol, da je zapucao samo jedno po vratima.

Dekoncentracijom Riječana, uzastopnim golovima Janovića i Markovića, Jug CO je 45 sekundi prije kraja došao do 8:7 i nade u jednu obranu. Obranu nakon koje bi im ostalo dosta vremena za napad, za juriš u egal. Samo, čvrsto, granitno Primorje u tih 45 sekundi izvelo je čak dva napada. Cosmin Radu je na odbijenu loptu razgrnuo pola Jugovih zidina i ostalo je samo "odmarati na lopti" te započeti s proslavom.

- Sjajna utakmica. Kontrolirali smo rezultat cijelo vrijeme. Malo smo popustili pri kraju, ali sad zasluženo slavimo. Još jedan naš trofej, još jedna velika pobjeda. Idemo se malo odmoriti, a onda u lov na naslov prvaka Hrvatske i Europe - nakon utakmice je izustio strateg Riječana Ivan Asić.