Veslači idu po prvo zlato: 'U polufinalu nismo gazili, čuvali smo snagu za finale'

Pomeli su konkurenciju, ušli u finale, a onda se malo i nasmijali.

- Imamo još rezerve, nismo dali sve od sebe...

A onda je David Šain dodao:

- Čestitao nam je Olaf Tufte, dvostruki olimpijski pobjednik, Norvežanin, to nam je jako drago.

Čestitaju im svi, a ne podcjenjujući nikoga, čini se da nam dolazi prvo zlato na ovim olimpijskim igrama. Nakon osmerca, nakon braće Skelin, četverac na pariće će definitivno biti taj. Makar, u sportu nikad ne znaš. Dugo smo ih čekali jer dok se razveslaju, pa dok udahnu, prođe puno vremena, a još su se i najduže razveslavali. Onda se još nakupi drugih utrka, postane gužva u mix-zoni, pa samo jedno pitanje i - idite, čekajte ponovo dok ostave čamac.

I tako se čekanje produžilo, a Nikola Bralić bio je spreman pomoći odmah nakon utrke.

- Zadovoljni možemo biti, mislim da smo se držali dogovora, nismo ganjali Ruse, nismo dopustili da nas njihov ritam prevari, to je vrlo važno. Ne bih govorio o zlatu, rekao bi da je svaka medalja posebna i dobra - zaključio je trener.

A onda su pristizali budući zlatni.

- Ne bismo mi to tako nazvali jer ne razmišljamo na taj način, već samo da napravimo utrku kako znamo i možemo. Onda će to biti to - reći će Martin Sinković.

Njegov brat Valent je štroker ovog sastava koji savršeno djeluje na stazi. Toliko uvjerljivo da i konkurencija vjerojatno shvaća da nema previše šanse.

- Sve ide po planu, tako i ova utrka. Imali smo dobar ritam, dobar ulaz, neka tako ostane, a gdje će nas to dovesti, tek ćemo vidjeti. Opušteni smo, stvarno nismo opterećeni, svjesni smo svojih aduta.

Konkurencija je isto dobra...

- Je, ovo su olimpijske igre, ovdje su svi na najvišoj razini, za razliku od Svjetskog kupa gdje se može dogoditi poneka utrka u kojoj nije sve tako. Nijemci su nam tu glavna konkurencija, a čini mi se da Estonci dobro veslaju i da im se približavaju. Naravno, tu su i Poljaci, koji su olimpijsko zlato, dakle, stvarno ćemo morati biti jako dobri.

Može li bolje nego sada?

- Može, u finišu se uvijek daje 100 posto, ali mi nismo ovaj puta gazili jer imali smo dužinu čamca prednosti i to je bilo sasvim dovoljno za mirniju završnicu.

Koliko je to u zaveslajima?

- Bilo je 35, u finišu smo bili na 37-38, a to će u finalu biti i više, ne sumnjam.

A navijanje?

- Nevjerojatno, zaglušujuća buka. Kada uletiš između one dvije tribine pomalo klaustrofobično. Mi se ne čujemo ni kada je tiho, bez publike a kamoli ovako. Ali dobro, ipak funkcioniramo. Ma, oduševljeni smo svi tim navijanjem.

Damir Martin je drugi igrač momčadi, on je taj koji izviđa protivnike po stazi, ako treba pojačati, smanjiti i slično.

- Nije bilo problema, izašli smo sigurno, prvih deset maksimalno, onda smo ušli u svoj ritam i držali ga. To je sve. I najbolje je uvijek kada ja uopće ne moram govoriti, da ne bude zabune.

Kako vam je u Etonu?

- Dobro, uobičajeno, kao na bilo kojem svjetskom prvenstvu. Ista lica, družimo se... Smješteni smo deset kilometara odavde, sve je OK.

A kada osvojite zlato? Nisu se dali smesti.

- Reći ćemo nakon finala, a onda ćemo odmah otići u Selo i malo osjetiti ove Olimpijske Igre - kaže štroker Valent.

Takvu sigurnost i mirnoću već dugo nismo vidjeli. I uopće ne sumnjamo ni u val, ni u vjetar. Imali smo brončani osmerac, imali smo srebrne Skeline, fali nam još jedna boja.