Lucija Zaninović dobila je lijepo društvo, njena bronca iz Londona više nije usamljena olimpijska medalja za Taekwondo klub Marjan. Matea Jelić i Toni Kanaet su formirali trijumvirat za ponos kluba poniklog u kvartu Blatine 2000. godine.
- Još se oporavljam od onoga emotivnog pražnjenja u ponedjeljak - rekla je Lucija.
- Lijepo je što su oboje ostvarili svoje snove. Za Mateu sam odavno rekla da ima kvalitetu i kapacitet za najveće rezultate, sada je to dokazala. Tonija pamtim od prvog dana kad se kao dječačić pojavio u dvorani na Plokitama, puno sam turnira prošla s njim i vidjela kako sazrijeva u vrhunskog borca.
Onda je sama prešla na ono što nas najviše zanima.
- Bože moj, srce mi je na mjestu zbog Tonija Tomasa. Konačno je došao na vrh Olimpa.
Da, Luciju smo nazvali da nam iz prve ruke otkrije kakav je trener Toni Tomas, trener koji ima već tri olimpijske medalje i samo četrdeset godina.
- Teško je meni to opisivati. Mi smo baš sve prošli zajedno, od 2000. do 2016. godine, cijelu našu karijeru od prvog treninga, našeg prvog ulaska u dvoranu. Gledale smo Natašu Vezmar na Igrama u Sydneyu i htjele smo se okušati u tom sportu. Učili smo zajedno, stvoren je obiteljski odnos, koji apsolutno ništa ne može narušiti. Nazvao nas je na video poziv u ponedjeljak, Anu i mene, čim sam mu ugledala lice, sve mi je bilo jasno, ali istoga trena smo svi troje zaplakali.
Da je Tomas od Marjana stvorio tvornicu medalja, sada više-manje zna i ispod prosječni pratitelj sporta u Hrvatskoj. Zapravo, Tomas ima puno veći ugled u svijetu, on je sinonim za uspjeh u taekwondo okruženju. Nema sličnih priča kao što je ova njegova s Marjanom.
- Kroz ovih dvadeset godina Toni je silno evoluirao. Nedavno nam je rekao, “da mi je ova pamet bila kad sam imao vas dvije”. Kakav je na treningu? I strog i blag, on je sve u isto vrijeme. Za mene je on najveći stručnjak, najveći trenerski um u hrvatskom sportu. On je entuzijast i zaljubljenik u taekwondo, njemu nije problem ostati 24 sata u dvorani. On je kompletan trener, jer je u stanju vrhunski pripremiti borca za turnir od prvog dana, dovesti ga u najbolju formu, ali isto tako on jako dobro čita samu borbu, snima protivnike i u stanju je reagirati u te tri runde i šest minuta borbe.
Kaže Lucija da je jednako važno naglasiti da je Tomas iza sebe ostavio cijelu galeriju odličnih trenera.
- Ne smijemo zaboraviti Veljka Lauru, on je također Tonijev projekt. Što se tiče njegovih boraca, najvažnije mu se prepustiti i vjerovati u njegovo vođenje. On je, rekla sam već, sve u isto vrijeme. Trener, psiholog, psihijatar, prijatelj…
Bit će toga još, Lucija ponavlja sve što smo već saznali o Marjanu.
- Ja ne znam da netko ima takve uvjete počevši od struke, preko infrastrukture, broja djece, organizacije… Tolika kvantiteta neminovno dovodi do kvalitete.