Zadnji je put igrao za Hrvatsku prije pet godina. Koji mjesec prije Olimpijskih igara u Riju 2016. došlo je povrede momčadske stege u izabranoj vrsti, a izbornik Tucak je bio odrješit. Pokazao mu je otvorena vrata, ali izlazna. Pet godina kasnije, vrata su opet otvorena, ali ulazna! Paulo Obradović je ponovo među Barakudama.
- Imao sam jedan korektan, vrlo normalan, lijep razgovor s hrvatskim izbornikom. Dakako, sve u interesu i hrvatske reprezentacije i olimpijskih igara koje su dakako za svakog sportaša, vrh piramide - jučer će iz Beograda gdje se nalazi s Jugom AO na Final 8 Lige prvaka, Paulo Obradović.
- Meni je neopisiva čast igrati, biti ponovo na popisu reprezentativaca. Mislim da sam i ove godine što me nije bilo disao, kako se veli, s tom reprezentacijom. To uvijek nosi poseban naboj, emociju. Ako i nisam bio s njima, bio sam njihov možda najvjerniji navijač. Zato nemam osjećaj kao da me nije bilo. Mislim da ću se uklopiti super. Momčad je jako zdrava i vesela, kako se kaže. Spoj mladosti i iskustva.
Nemam zajamčeno mjesto
Jedno je međutim svakako želio istaknuti.
- Ničije mjesto, pa tako ni moje nije zajamčeno za Tokio. Dolazim na pripreme i samo se nadam da će me zdravlje poslužiti i da ću biti izborniku na raspolaganju, a onda je na njemu konačna odluka. Naravno, dobro znam što se od mene očekuje. Ipak sam među starijim igračima, donosim neko iskustvo, mirnoću.
To što mu je na plećima 35 navršenih ljeta, za Paula nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost, šanse. Ove je sezone odigrao vrlo, vrlo dobro i u biti je bio ne jednom, mi bi rekli i ne slučajno, “joker iz rukava” trenera Kobešćaka u klubu. Kada je god zatrebalo, baš je Paulo Medo Obradović bio onaj koji bi “razbijao” suparničku obranu. U finalnoj je seriji državnog prvenstva, posebno u prve dvije utakmice, baš Obradović bio i najbolji igrač utakmice, te su mu upravo ti susreti vjerujemo i priskrbili status kandidata za Tokio. Naime, posebnost ovog igrača je njegova multidisciplinarnost. Hrvatska je nedavno kupila višenamjenski borbeni zrakoplov, a Tucak se odlučio za višenamjenskog igrača. Na aktualnom je popisu Barakuda Obradović uvršten među braniče, ali jako dobro znamo da je on primarno vanjski igrač, tip gromovitog šuta, a opet zna biti itekako koristan i na 2 metra. U biti, jedino što ga nismo nikada vidjeli među vratnicama, kao vratara...
- E... to morate vidjeti!. Zato što ja znam i mogu i to. Bio sam u Ligi prvaka u Gružu jednom stao i “na branku” kada nam je isključen golman i obranio sam udarac, ne baš bilo kojem igraču, nego Hosnyanszkom (mađarski reprezentativac, op. a.). To je jedan od boljih šutera. To morate vidjeti, da, da. Bilo je i toga.
Tko je meni fizički blizu?
Kako stojite s fizikom, sa snagom? Ove sezone vas je trener u klubu dozirao, vi ste mu vraćali doista perfektno, ali to je bilo cca 2-3 minute po četvrtini. Možete li i više?
- Mislim da mogu. Naravno. To sve odlučuje trener, ali fizika... Ma ne znam tko meni uopće može doći blizu u fizičkom pogledu!? Pa da, istina! Naravno da se kapacitet smanjuje godinama, ali mislim da itekako mogu odgovoriti na sve tjelesne napore. Ne bih prihvatio poziv da sumnjam.
Kada već razgovaramo dok ste u Beogradu, koji sat uoči četvrtfinala Lige prvaka protiv Brescie, jeste li odredili tko će motriti na Jokovića, a tko na Vlachopoulosa? Koja je zadaća Paula Obradovića?
- Moja je zadaća da više oni misle o meni, nego ja o njima. Ma mislim, oni su j... momčad. Brescia je pokrivena na svim mjestima sjajno i očekuje nas rovovska bitka. Oni su u nekakvom naletu, a mi... koliko se pokušali praviti da porazi od Mladosti u finalu naše lige nisu ostavili traga, sigurno da jesu. Zato će tu biti i velike psihološke borbe. Makar, možemo se mi još dići kao ptica feniks i idemo “spasiti” sezonu s najvećim trofejom - izravno će, bez dlake na jeziku, ali uvijek optimistično i sa zrncem humora Paulo Medo Obradović.