Baš dobro da dugo nije bilo nekog velikog natjecanja, već smo se poželjeli. Dobro, dosta šale. Nema nikakvog pravila kada se ovako dva natjecanja poslože skoro jedno na drugo. Znale su stvari završiti dobro, ali i obratno. Ono što možda u ovom trenutku može biti prednost nekima, su primjeri Mađarske koja je došla u sasvim drukčijem sastavu u odnosu na EP, pa SAD i Australija. Oni su se ciljano pripremali baš za Dohu.
Teško je prognozirati
Za druge je teško prognozirati jer samo oni koji su u stožerima znaju koliko je umornih, načetih, premorenih. Ostale europske momčadi su mijenjale jednog do dvojicu igrača, uglavnom zbog ozljeda i slično. Mi bismo vjerojatno išli u istom sastavu kao na EP da zdravstveni problemi nisu spriječili u tomu Bukića i Popadića. Ipak, kostur momčadi je isti, osim u slučaju Mađarske.
Počinjemo s Australijom i ne mogu reći da ovu sadašnju njihovu momčad poznajem jer ih u ovom sastavu nisam gledao.
Generalno, oni igraju čvrsti fizički vaterpolo, dosta plivanja, to se od njih očekuje. Ako nas to iznenadi onda zna biti neugodno, ali to nam se rijetko događa. Dogodilo se nažalost na OI u Tokiju prije 3 godine, ali dosta dugo mi nismo imali problema s takvim momčadima. Mislim da smo u Tokiju naučili lekciju, a ova Australija se po imenima sigurno ne može usporediti s onom s olimpijskih igara. Naravno, treba biti pripremljen jer nama ova utakmica jako puno znači vezano uz nastup u Parizu. Zato ćemo mi sigurno sve staviti na ovaj susret, pa onda kasnije početi graditi sve ostale. Uvjeren sam u našu maksimalnu spremnost i mislim da nas Australija teško može iznenaditi. Naravno, u nekom “ludom” scenariju se svašta može dogoditi, ali mi smo igrali fantastičan turnir u Hrvatskoj, na Europskom prvenstvu.
Moramo napadati
Kad sve zbrojimo, imali smo malo više od tek jedne lošije četvrtine na cijelom turniru. Malen dio protiv Crne Gore i malen u finalu protiv Španjolske. Ostalo je sve bilo na izrazito visokoj razini. Na tomu gradim optimizam.
Mislim da je bilo koliko-toliko vremena osvježiti se, neke stvari pokušati popraviti, ali najvažnije je da smo nadam se shvatili iz finala, da moramo napadati. Ne možemo se samo braniti i to je po meni nešto najvažnije što smo trebali naučiti s EP. Mi moramo biti mašina koja melje. S tim pritiskom otupiti i suparnički napad jer ako to ne činimo, ako budemo razmišljali samo o obrani, onda smo u problemu.
Opet, ne sumnjam uopće da je izbornik Tucak tu išta pogriješio. Ponovit ću i komentare zadnje s Europskog prvenstva jer sam čuo Tucka na time-outu kako je upravo to tražio od igrača, napad. Teško je uspoređivati EP i SP, posebno u ovako kratkom intervalu. Sve će biti drukčije. Drugi ambijent, klima, pa i drugi kontinent, drugo natjecanje, iako kada sve zbrojimo i oduzmemo mi stvarno puno bolje rezultate ostvarujemo na svjetskim prvenstvima. Već zadnjih 20-ak godina. S te strane možda i statistika bude opet na našoj strani.