Hrvati su pokorili Dohu. Očito nam podneblje ondje ipak odgovara. Tako je bilo s nogometašima 2022. godine, eto sada i s vaterpolistima 2024. Bit će i košarkaško SP ondje, 2027. pa eto prilike... No, do tada ostanimo malo još pri vaterpolu.
Osim Barakuda koji su u Aspire Domeu osvojili svoje treće svjetsko zlato, bilo je još Hrvata koji su ostvarili sjajne rezultate u Kataru. Ivan Asić s pomoćnikom Marinom Kliškinjićem odveo je Kinu do osmine finala. Nisu mogli dalje preko Hrvatske, ali 12. mjesto je jedan od najvećih rezultata, ostvarenja u povijesti te reprezentacije. Isto su mjesto zauzeli i 2009. u Rimu. Samo su jednom bili više plasirani, 1982. u Guayaquilu, ali s malo drukčijim sustavom natjecanja.
Ipak, postoji netko i još uspješniji. Francuska je osvojila četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu, ušli su u polufinale, što im nikad prije nije pošlo za rukom i - njih su isto Barakude zaustavile - borili se za broncu. Oni su tvorci najveće senzacije u Dohi, pobjede nad tadašnjim braniteljem naslova svjetskog prvaka Mađarskom, u četvrtfinalu. Sjajni su bili već 2023. u Fukuoki, gdje su završili šesti. Isto su mjesto osvojili na EP 2022. u Splitu, gdje su pak u osmini finala "prasnuli" Srbiju, dok su ove godine na EP u Dubrovniku i Zagrebu bili deveti.
Svi ovi rezultati došli su ootkad je na njihovoj klupi Vjekoslav Kobešćak. Na kraju jednog ovakvog turnira, poprilično je logično čuti i njegovu ocjenu. S naglaskom samo na Francusku, njihovu igru, rezultate.
- Više od samog plasmana je važno da smo na ovom turniru stvarno, kako se veli... Igrali. Imali smo u svojim rukama jednu Grčku, Mađarsku smo pobijedili, Australiju svladali u osmini finala, u konačnici i protiv Hrvatske smo polufinale "dogurali" do peteraca - kratko će za početak sublimirati Vjeko Kobešćak.
- Ta utakmica s Hrvatskom je stvarno bila potpuno otvorena, s puno naših grešaka, ali mi ipak imamo i neke svoje limite. Nama je još uvijek teško odigrati utakmicu bez puno pogrešaka. Neki nositelji naše igre nisu opet pokazali ovdje dobro lice, ali su se pojavili neki novi. Mislim da su Bouet, Nardone, Romain Marion-Vernoux u tom krugu. To je ono što daje zadovoljstvo, kada imaš neku mladu snagu. Mi moramo biti zadovoljni s rezultatom, ali načelno i s načinom na koji smo igrali. Čak i protiv Španjolaca za broncu. Stvarno smo krenuli loše, nismo zatvarali kontranapade, olakšavali dosta Španjolskoj. No, opet smo počeli igrati u posljednjoj četvrtini... Da smo to napravili u trećoj, opet bismo došli na gol, dva razlike. Sazrijevamo i to je najvažnije.
Vidljivo upravo najviše na ovom turniru u Kataru, puno manje recimo u Dubrovniku i Zagrebu. Francuska je zaista najbolje, najljepše osvježenje u svijetu vaterpola. Jedna "nova", a velika i moćna država, nešto što ovom sportu nasušno treba.
- Ono što je nama još uvijek problem je što recimo naši i stariji, iskusniji igrači nemaju još dovoljno ovakvih utakmica. Pogotovo ovako važnih. Šesto mjesto u Fukuoki, sada četvrti, pa i onaj Svjetski kup u Strasbourgu... Možemo biti zadovoljni.
Ono u čemu vidimo budućnost francuskog vaterpola su baš ti mlađi igrači jer - budimo iskreni - Bodegas (36), Crousillat (33), pa čak i naš Duje Živković (33) ipak imaju određene godine, u igračkom pogledu. Pa, i onaj kojeg tu nije bilo zbog ozljede, strijelac Mehdi Marzouki (36). Igrat će svi oni OI u Parizu, ali hoće li baš cijeli novi olimpijski ciklus, upitno je.
- Imaju budućnost, ali samo pod određenim uvjetima. Sljedeći korak i tu malo kasne je da im treba otvaranje jednog centra, gdje će okupljati mlade igrače jer rad po klubovima po meni ne zadovoljava. U većini klubova ne, osim u Marseillesu. To se malo diže u Strasbourgu i Tourcoingu, ali to još uvijek nije dovoljno dobro da bi osiguralo budućnost francuskog vaterpola. Premalo je igrača koji imaju određeni potencijal da bi konkurirali za ovu razinu. Zato ima ovdje toliko starijih igrača. Ali, to ne znači da ih ne može biti. Francuska je pokazala i u ostalim sportovima da to može. Stvar je naravno i u financiranju.
Sad dolazimo do pitanja koje nas najviše zanima. Hoće li se to nastaviti i nakon Igara u Parizu? Kakve vi imate informacije?
- S ovim rezultatom mislim da bi se moglo ići u tom smjeru. Samim time bi onda i francuski vaterpolo dobio sigurnost za budućnost i kontinuirani rad. Jer baza je odlična za sport, u cijeloj Francuskoj. Treba uložiti u jedan centar, nekoliko trenera, ne postoji još suglasje između Saveza, klubova i izbornika recimo. Ako se tu malo ujedine, onda ne treba zanemariti snagu Francuske. Puno toga sada počiva na leđima, ideji, inicijativi Floriana Bruzzoa (izbornik), kao i njihovog direktora Saveza koji je zadužen za sve klubove. Oni čuvaju vaterpolo. Njihovom inicijativom se došlo do ovog, ali po meni Pariz i OI su samo stepenica. Ne smije nikako biti cilj. Samo stepenica. Mislim, pogledajte Thomasa Vernouxa. To je realno igrač koji je nezadrživ, ako se stvori pravi sistem, pa to je... Stariji igrači to već recimo teško shvaćaju, većina. Oni još uvijek onda ne omogućuju jednom takvom "monstrum" igraču iskazivanje sve raskoši. Jer Vernoux se može iskazati, dati i još. Nije ovo najbolje od njega. Mi smo mu promijenili poziciju, najbolji je strijelac Svjetskog prvenstva...
Postoji li bojazan da ga recimo jedna Italija ne uzme, naturalizira? Učinili su to s Michaelom Bodegasom prije otprilike 10 godina.
- Već su oni to pokušali prije 4-5 godina, ali on je zasad odlučio igrati isključivo za Francusku. Mislim da je ovaj baš turnir njemu pokazao da ima veliko samopouzdanje. On će pokušati s Francuskom osvajati medalje. Nije lako, ali mislim da je to ostvarivo. Ukoliko se oko njega stvori dovoljan krug mladih igrača koji će ga moći dobro "servisirati".
Dosta o Francuskoj, dosta o Dohi. Jeste li se zaželjeli Juga?
- Jesam, jesam jako. Treba mi malo odmora, ali neću uzeti mislim više od dan, dva. Igrači će dobiti sedam dana. Oni koji nisu igrali na SP, poput Jokovića, centara, njima sve to fali, treninzi. Merčep (australski reprezentativac) nam se odmah priključuje, iz Dohe je odletio za Dubrovnik. Fali mi Jug, fali mi ta atmosfera. Ja taj klub volim i zahvaljujem se tom klubu što mi je dopustio da se mimo kluba bavim ovim, radom u francuskoj reprezentaciji. Mislim da i to pokazuje njihovu veličinu. Ništa, imamo brzo utakmice, početak ožujka i Prvenstvo Hrvatske, 8. ožujka četvrtfinale Eurokupa Vasas u Gružu, 14. ožujka Superkup protiv Jadrana.
Pakao se nastavlja...
- Da, ali mislim ovi igrači koji su bili u Dohi oni mogu biti emotivno prazni, fizički će biti OK. Takva je sezona nažalost i sad iz te kože ne možemo. Da je normalno nije, ali Bože moj - zaključio je Vjekoslav Kobešćak.
Još jedan od Hrvata koji će biti na Olimpijskim igrama u Parizu. Istina, ne pod našom zastavom.