Brazilac. I to izvorni Carioca, jer samo se tako nazivaju ljudi iz Rio de Janeira. Opet, predugo je u Europi, na Pirenejima i pod španjolskim stijegom da ga ondje ne smatraju svojim. No znate kako je to u nekim dijelovima svijeta, pa tako i u nekim hrvatskim krajevima. Recimo, u ovom dubrovačko mu kojem se nalazimo, vele “dolaziš odakle ti je žena”. Pa sad, ako ćemo tako, onda je naš sugovornik ne baš samo hrvatski zet, već Korčulanin. S tog mu je otoka supruga, gđa Marija Pecotić. On je, dakako - Felipe Perrone.

Svojedobni dolazak na jug Hrvatske, te u klub Jug, tom je klubu donio dodatnu slavu i trofeje, ali Felipeu životnu sreću. Upravo ga zato, i mi Hrvati imamo malo pravo svojatati. Držati kao “svojeg” jer on to u dobroj mjeri i jest. Od sjajnog hrvatskog jezika preko vječne susretljivosti prema Hrvatima, ma tko i gdje bili.

- Slušajte, ma ako treba, za bilo što, za neki intervju mojih suigrača, za prevoditi... Samo zovi, nema problema.

Znamo da smo favoriti

Felipe, nema problema i hvala na ponudi, ali uz dužno štovanje svim vašim suigračima, ne zanimaju nas oni. Kao što smo uvjereni da će u četvrtak navečer, pri predstavljanju momčadi Španjolske svaki igrač dobiti možda i mali pljesak, ali za jednog su zajamčene ovacije. Kao da je Hrvat “od stoljeća sedmog”. Ima tu poštovanja prema cijeloj momčadi, ali primarno prema onomu koji ovaj sastav kao kapetan vodi.

- Dobro, svjesni smo mi da su zadnji naši rezultati bili odlični. Znamo da smo i jedni od favorita natjecanja, ali što reći kada igraš protiv Hrvatske. Protiv Hrvatske koja je osvojila zlato kada se igralo u Splitu, koja je osvojila zlato kada se igralo u Zagrebu, pa sad ti igraj protiv Hrvatske - zbori Felipe Perrone.

DAX IMAGES Nurphoto Via Afp

- Postoji 4-5 favorita, možda čak i 6 za naslov prvaka. Mi smo pak svjesni naših šansi. Za igrati i osvojiti zlato.

Idemo pokušati doznati, čuti iz prve ruke, zašto Španjolska ne “leži” Hrvatima, zašto ste toliko ustrajni u razočaravanju nas?

- Mi u španjolskoj reprezentaciji ne gledamo to tako. Ne vraćamo se u povijest i ne gledamo toliko brojke. Mi uvijek kada igramo protiv Hrvatske znamo o koliko se ozbiljnom i jakom suparniku radi. Imamo maksimalno poštovanje prema Hrvatskoj. Možda je zapravo u ovom trenutku naša najveća prednost to što je Hrvatska osvojila zlato na prošlom Europskom prvenstvu. Mislim, nećete valjda opet, ha, ha - vječno će spreman na zafrkanciju, Felipe.

Vjerojatno ću se nakon Pariza oprostiti, barem od reprezentacije. Lagano razmišljam o tomu, ali mislim da jesam blizu igračkog kraja

Ono što stalno naglašavamo kao temeljnu snagu vaše reprezentacije su uigranost, poletnost, silna brzina i činjenica da ste “pokriveni” na svim mjestima. Od vratara preko centra do vanjske linije.

- Sav sport, ne samo vaterpolo, se sve više temelji na brzini. Mi imamo naš sistem igre, određene karakteristike, ali mi svejedno pokušavamo i dalje, iz godine u godinu usavršavati tu našu igru. Nema u sportu stajanja. Mi smo recimo zadnje Svjetsko prvenstvo igrali dobro, također smo bili glavni favorit za zlato i tamo, svi su se divili našoj igri, ali smo izgubili u polufinalu od Mađara. Od momčadi koja također ima puno dinamike u svojoj igri. Ova godina je u to vrlo specifična. Imamo Europsko, pa Svjetsko prvenstvo, pa Olimpijske igre. Niti mi se još uvijek nismo kvalificirali za Pariz. Ova prva utakmica je važna, ali najvažnija je ipak ona zadnja.

ATTILA KISBENEDEK Afp

Španjolska je u Dubrovniku jasno gostujuća momčad. Dvanaest igrača sigurno, ali jedan nikako.

- Meni je uvijek nešto posebno igrati u Dubrovniku. Ovaj bazen, Gruž... Jako sam sretan znate jer preda mnom nije baš jako puno još igračkih godina. Ne znam kada ću točno završiti karijeru, ali ne mogu vam opisati koliko mi je drago eto u suton karijere igrati ponovo u Dubrovniku.

Oproštaj nakon Pariza

Dotaknuli ste se kraja karijere. Dosta logično je i o tomu razmišljati, posebno kada imate 37 godina, uskoro će i 38. ljeto. U Fukuoki na SP 2023. bili ste jedini igrač na cijelom turniru koji je u tom istom gradu, Fukuoki igrao i 22 godine ranije!? Godine 2001. kada je Španjolska osvojila naslov svjetskog prvaka. Negdje smo čuli kako se planirate u ljetom nakon OI u Parizu oprostiti od reprezentativne kapice? Dakle, ovo bi vam moglo biti jedno od posljednjih velikih natjecanja za Španjolsku. Točno?

- Ne znam točno doista, ali vjerojatno da. Vjerojatno ću se nakon Pariza oprostiti, barem od reprezentacije. Lagano razmišljam o tomu, ali mislim da jesam blizu igračkog kraja. Zato mi je drago da sam sada tu, u Gružu. Ovo je bazen i grad u kojem sam doživio neke od najboljih trenutaka u životu.

Nije to bio kraj kraćem razgovoru, jer Felipe je imao samo jednu želju, molbu.

- Volio bih stvarno jedno reći i molio bih da to zapišete. Hvala Hrvatskoj! Objasnit ću zašto. Ja sam sportaš, vaterpolist i prije 2-3 mjeseca mi nismo znali hoće li uopće biti europskog prvenstva? Za što se mi uopće spremamo? Je li se trebamo spremati? Što će biti? Puno pitanja, a bez odgovora. A onda se javila Hrvatska i organizirala ovo natjecanje, europsko prvenstvo u mom sportu. Ovo govorim iz srca. Hvala Hrvatska, hvala vašem Savezu, svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ovo prvenstvo ipak održi, koji ste nama sportašima dali smisao naših treninga - emotivno će malo, ali sasvim iskreno i otvoreno Felipe Perrone.

Naš Korčulanski carioca.