Nije baš sve u sportu u brojkama. Nije moguće baš svaki detalj, igru ili značaj nekog sportaša/sportašice prikazati samo kroz brojke, iako brojke bitno pomažu, daju nerijetko upečatljiv, a najjednostavniji dojam. Stoga ćemo započeti s nekim brojkama nakon novog trijumfa jugaša. Pokal koji su podignuli dubrovački vaterpolisti u srijedu navečer u Šibeniku je za klub iz Gruža već 72. Kapa dolje. Najtrofejniji su u hrvatskom vaterpolu. Nisu baš i u europskom i svjetskom jer više trofeja ima primjerice jedan Spandau 04, pa i Partizan. Nisu niti najtrofejniji u hrvatskom sportu jer ih još uvijek “šije” RK PPD Zagreb sa 76 trofeja, ali domet društva iz Grada je u najmanju ruku dojmljiv.

21. trofej Kobešćaka s Jugom

Maro Joković je pak učvrstio svoje mjesto najtrofejnijeg hrvatskog vaterpolista, a vjerojatno i općenito sportaša, barem u kolektivnim, loptačkim igrama. Maro je došao do brojke od 65. Točnije, ima 21 medalju s reprezentacijom, a 44 klupska trofeja, pokala za osvojeno prvo mjesto u prvenstvima, kupovima, superkupovima... Od ta 44 klupska trofeja, čak 37 pod kapicom Juga. Počeo je skupljati klupske pokale još 2003! To je doista nevjerojatno.

NIKSA STIPANICEV Cropix

Konačno, Vjekoslav Kobešćak je u Šibeniku osvojio svoj 21. trofej od kako vodi dubrovački klub, te je i on značajno utvrdio, ojačao svoj položaj najtrofejnijeg trenera u povijesti kluba koji traje 101 godinu.

Jug Adriatic osiguranje je u srijedu u Šibeniku osvojio treće izdanje domaćeg Superkupa, ali po nama su u biti Gospari u Crnici osvojili i puno više od materijalne nagrade za jednu pobjedu. Ovo je puno više od “još jedne pobjede”. Prvo, Dubrovčani su slavljem nad Jadranom boljim izvođenjem peteraca (16:15) prekinuli za njih ne baš uobičajeni niz od tri uzastopna poraza. Ne, ne bi zazvonila zvona za uzbunu da su doživjeli nekim slučajem i četvrti. Ne bi stoga jer ove sezone nisu baš tako imperativno visoko postavljeni ciljevi za sadašnju momčad Vjeke Kobešćaka, ali da bi novo posrtanje ipak uzdrmalo samopouzdanje igrača, dodatno “čeprkalo” ili otvorilo nezacijeljene rane, to sigurno.

Klinci su oduševili

Drugo i možda bitnije, ovu su pobjedu jugaši ostvarili s vrlo mladom momčadi, igračima koji su tek poletjeli iz gnijezda, ali koji još uče letjeti. Za mnoge je dečke ovo bilo prvo ili jedno od prvih seniorskih finala u karijeri - Maro Šušić (17), Petar Kulaš (17), Ante Jerković (17), Toni Mozara (20), Hrvoje Zvono (21)... Da, još nije bilo najnadarenijeg, Vlahe Pavlića (19). To je onaj mladić sjajnog šuta koji je ljetos bio najbolji strijelac EP do 19 godina u Bugarskoj, a na kojem su mlade Barakude osvojile zlato. Vlaho ima ozlijeđeno oko i neće igrati još vjerojatno 5-7 dana. Nije bilo zbog ozljede ni Ivuše Burđeleza (19) koji je u međuvremenu postao standardni igrač prve momčadi. E, s ovakvim klincima igrati protiv jakog Jadrana, jedno finale, pa odigrati i najbolju utakmicu dosadašnjeg dijela sezone i pobijediti...

NIKSA STIPANICEV Cropix

Ili recimo, odluka trenera Kobešćaka da u petoj seriji raspucavanja peteraca ne puca reprezentativac Rino Burić, nego onaj mali Petar Kulaš (dao je gol), to je hrabrost (i vizija) trenera, ali jasno i igrača-klinca.

- Slušajte, ako imam 13 ili 14 u momčadi za utakmicu, oni su svi igrači i moraju biti spremni. Zato su tu. Tko zna, možda će sljedeći put pucati drugi vratar, to je moja odluka, ali u ovakvim se utakmicama i trenucima “raste”, postaje igrač.

Treba još malo vremena

Tako je nakon Šibenika zborio strateg jugaša, Vjeko Kobešćak. Potpisujemo mu svaku riječ i slovo. Palac gore. Baš kao što je visoko gore, dva pokala podignuo kapetan jugaša, vratar Toni Popadić. Osim onog “glavnog”, za pobjednika Superkupa, tu je i trofej za najkorisnijeg igrač ili MVP Superkupa.

- Mislim da je MVP bila cijela naša obrana - skromno će Toni Popadić (11 obrana).

- Sve što smo imali dali smo u tu obranu i to je bilo maksimalno dobro. Ovi mladići, ali i cijela momčad je tu pružila sve od sebe, točno se držali dogovora. Konačno jedna prava naša utakmica ove sezone. Dosta se mučimo, pa i ja s formom. Puno je tu mladih igrača koji su prvi put sad igrali ovakvu utakmicu i ovo će nam puno značiti za nastavak sezone. Što se te naše djece tiče, ja im prije svega želim zdravlja, a oni su pokazali talent, hrabrost, želju. Je, tu je bio debitant Kulaš, ali i Zvono koji je bio ozlijeđen godinu dana, a dao je 2 gola plus još jedan peterac. Trebat će nam još neko vrijeme za posložiti se, ali ovo je lijep početak.

NIKSA STIPANICEV Cropix

Za ovu jugašku mladost mogli bi malo parafrazirati dio rečenice iz špice famozne serije “Smogovci” - “Oni su mali, ali su veliki”.