Mjesto se zvalo Peti kupe, ali je zato putnička klasa bila - 1. razred! Naime, Peti kupe je ime zagrebačkog noćnog kluba u kojem je u nedjelju navečer održana još jedna Noć hrvatskog vaterpola. Tradicija koja seže od prosinca 2007. godine. One godine u kojoj su Barakude postale - prvi put - svjetski prvaci. Svetkovina koja je znala i ponekad malčice mijenjati ime, pa smo 2007. i 2017. imali Noć svjetskih prvaka; 2010. i prošle 2022.

Ovaj put se nije slavilo zlato

Noć europskih prvaka, prije 11 godina odnosno 2012. Noć olimpijskih pobjednika. Analogija vam je jasna. Noć hrvatskog vaterpola je godišnja prosinačka svetkovina vaterpolske obitelji u Hrvata, periodično se s osobitim guštom proslavljaju zlata. Cijene vaterpolisti i srebra i bronce, ali ovo je društvo ipak pobjedničko i primarno zlatno, te samo te generacije pobjednika na velikoj sceni imaju “pravo” preimenovati ponekad vaterpolsku noć.

U godini na izmaku, činjenica je da se u našem vaterpolu nemaju baš za nešto “opipljivo” ili plemenitim metalom obogaćeno “uhvatiti”, ali kako puk veli u onoj ne baš logičnoj - Bolje da umre selo nego običaji - (pa, baš selo najbolje baštini običaje, al dobro), običaj se valja nastaviti, njega valja njegovati.

Običaj je u vaterpolskoj obitelji, naći se jednom pred kraj godine, u pravilu prije Božića. Ne na bazenu, već u kakvom ugodnom ambijentu, u najboljem društvu, popričati, zabaviti se, prisjetiti se 12 mjeseci koje napuštamo, odati priznanja i nagrade onima koji su ostavili traga u ovom sportu. Bilo u jednoj godini ili pak cijeloj karijeri. Prilika je to i za nove planove, akcije, iznošenje ciljeva, što i opet ovo društvo ima napretek. Samo jednom od 2007. ovakve svečanosti nije bilo, ali uistinu poradi više sile, nevezane uz sport. Godine 2020., u prvoj pandemijskoj godini, okupljanja nisu bila dopuštena jer i tada su još... “ključna bila sljedeća dva tjedna”. Ostavimo se prisjećanja lošeg, vratili smo se, Bogu hvala, iz onog tobože “novog normalnog” u dobro “staro ljudsko”.

Noć vaterpola tradicionalno je prilika za proglašenje najboljeg hrvatskog vaterpolista godine 2023., a u izboru dnevnika “Večernji list”. Izboru koji traje još od 1988. Za ovu je godinu najbolji, Rino Burić! Splitski branič Barakuda, dečko koji je prvu polovicu godine igrao još za Jadran s kojim je i osvojio za taj klub povijesni, prvi naslov prvaka Hrvatske, da bi u drugoj polovici preselio pod kapicu Jug Adriatic osiguranja. Podsjetimo, Rino Burić je proglašen i za najboljeg igrača finalne serije za naslov prvaka države 2022/23. Bio je vrlo dobar i na SP u japanskoj Fukuoki, a po našem skromnom sudu, Rino Burić je doista silovito napredovao i postao prvi branič Lijepe naše. Statuu Vaterpolist, rad akademskog kipara Stipe Sikirice, najboljem je hrvatskom vaterpolistu predao kolega novinar Večernjeg lista, Dražen Brajdić.

U ženskoj konkurenciji, najbolju vaterpolisticu proglašava Hrvatski vaterpolski savez, a to je za 2023. istinski sjajna reprezentativka, članica Jadrana, Jelena Butić kojoj je nagradu predao Ratko Rudić, predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza. Naše vaterpolistice su se inače u Zagrebu pojavile doslovno s povratka priprema u Padovi, priprema na kojima je Jelena Butić u zadnjoj utakmici i pobjedi nad Padovom (16:11), ugradila najviše pogodaka - pet.

Voditeljica Martina Validžić

To su bile nagrade za one koji su zadivili, najbolje igrali u 2023. godini, no Hrvatski vaterpolski savez u ovakvim prigodama nagrađuje i pojedince za svekoliki, nemjerljivo velik doprinos ovom sportu, njegovim rezultatima. Tako su Saša Masnec i Aleksandar Černi, danas u mirovini, ali višedesetljetni vaterpolski djelatnici i tajnici Saveza primili priznanje HVS-a iz ruku glavnog tajnika, Ivana Milakovića.

Jelena Butić i Ratko Rudić

Nera Šimić/Cropix

Najviše godišnje priznanje Hrvatskog vaterpolskog saveza zove se Trofej HVS-a, a ono je pripalo velikanu, olimpijskom pobjedniku (Los Angeles 1984.), olimpijskom srebrnjaku (Moskva 1980.), bivšem hrvatskom izborniku (srebro na EP u Kranju 2003.), dugogodišnjem treneru, pa onda sportskom direktoru Primorja EB, velikom gospodinu u svakom pogledu, Zoranu Roji.
Program je inače profesionalno vrsno vodila, kolegica s HTV-a, Martina Validžić. Završno obraćanje prvog, svečanog dijela Noži hrvatskog vaterpola pripalo je izborniku Barakuda, Ivici Tucku. I tako, slijed nagrada, slijed zdravica, malo jasno i kalorija. Poželimo im samo da im Noć 2024. ima neki dodatak, prefiks... Noć prvaka... Kojih, čega, odredit će oni sami.