U predivnoj atmosferi ispunjene Spaladium Arene sretnih 9000 gledatelja našlo je svoje mjesto. Zanimanje za finale Europskog prvenstva bilo je ogromno, na adresu Hrvatskog vaterpolskog saveza došlo je oko 70 tisuća upita za ulaznice. Split je pokazao kako je gladan velikih sportskih rezultata, a ono najbitnije da voli vaterpolo kao sport. Hrvatska nije mogla razočarati u takvom okruženju, što je dokazala s drugim europskim zlatom nakon 12 godina u Zagrebu. Hrvatska na krilima glasne publike, koja je bila dodatan igrač te fenomenalnim Markom Bijačem na golu, koji je ujedno proglašen najboljim vratarom turnira, nije razočarala. Dapače, cijela reprezentacija pokazala je kvalitetu te opravdano došla do naslova.

Na svom putu do naslova prvaka Europe, Hrvatska je pobijedila Maltu, Francusku, Gruziju, Italiju, Mađarsku, te remizirala u možda najbitnijoj utakmici prvenstva s Grčkom, u susretu koji je odlučivao o prvom mjestu u skupini. Da nije bilo boda protiv Grčke, ždrijeb bi bio kudikamo drugačiji, teži za naše reprezentativce. Ruku na srce uz nekoliko sudačkih previda na štetu Grka, Hrvatska je osvojila prvo mjesto, ali to ne može umanjiti zasluženost ovog uspjeha.

Žuvela pokazao klasu

Prvi od igrača kojeg treba izdvojiti je kapetan Krapić, pravi vođa ove nove mlade reprezentacije, njegov značaj je veliki. On je duša i srce ove reprezentacije, kapetan koji drži dobru i homogenu atmosferu u svlačionici i izvan nje. Mladi Marko Žuvela bez obzira na godine pokazao je nevjerojatnu igračku kvalitetu i u njemu Hrvatska je dobila veliki zalog za budućnost jer je to igrač koji u modernom vaterpolu može pokriti sve pozicije. Njegova budućnost je blistava.

Ratko Rudić, Ivica Tucak i Perica Bukić ključni su ljudi hrvatskog vaterpola

VLADIMIR DUGANDŽIĆ/CROPIX

Domaći dečki Jerko Marinić Kragić i Rino Burić imali su veliki doprinos, bili su fantastični kroz cijeli turnir, da bi i u finalu potvrdili iznimnu kvalitetu. Burić je držao Hrvatsku sa svojim golovima, odličnim obrambenim reakcijama, dok je Marinić Kragić hladnokrvnošću i smirenošću pri izvođenju peteraca donio zlato. Njegova emocija i želja za trofejom bila je nevjerojatna, energija koju je imao tijekom cijelog turnira bila je prenesena na tribine Spaladium Arene. Šteta da i prije nije dobio priliku biti dijelom reprezentacije na velikim natjecanjima. Andrija Bašić igrač je koji je oduševio sve prisutne svojom igrom. Njegove odluke koje je donosio bile su fenomenalne, smirenost koju je imao tijekom teških trenutaka te odgovornost koju je preuzimao kada je to najviše trebalo dovelo je do toga da bude pravo iznenađenje za suparničke momčadi.

Naši neumorni centri Josip Vrlić i već spominjani Krapić, koji su se hrvali sa suparničkim braničima, izborili su mnogo igrača više, peteraca, a i zabili dosta bitnih golova. Za Lorena Fatovića i Luku Bukića ne treba ništa ni nadodavati. To su igrači koji zahtijevaju pozornost cijele obrane na sebi. Njima je potreban jedan djelić sekunde kako bi stvorili kaos suparničkim ekipama. Najbolje je to Fatović pokazao kada je lukavošću protiv talijanskog vratara Nicosije izborio peterac, koji je odveo Hrvatsku u finale. Naturalizirani Rus Konstantin Harkov vrstan je šuter, igrač koji je donio još jednu ekstra kvalitetu Hrvatskoj. Hrvatska je uz njega imala još Splićanina Ivana Domagoja Zovića, koji je i bio u reprezentaciji, dok ne treba zaboraviti ni Antu Viskovića (nije bio među 15 za Split), igrača razornog šuta. Stoga ne treba strepiti za ljevoruke igrače u doglednoj budućnosti. Za kraj, pojačanja dubrovačkog Juga, Franko Lazić i Matias Biljaka dobar turnir. Filip Kržić izuzev Malte nije bio u sastavu, ali od njega se puno očekuje u budućnosti. Šteta samo što Lazića nije poslužio šut jer bi tako dojam bio još upečatljiviji. Podredio se momčadi u tom pogledu s obzirom na to da je u klupskom vaterpolu na glasu kao izraziti strijelac. Kada još uzmemo u obzir da na EP nije bilo standardnih Benića, Vukićevića i Marcelića, onda zaista nema straha za budućnost reprezentacije.

Cijela ova priča ne bi bila kompletna da nije bilo stručnog stožera na čelu s izbornikom Ivicom Tuckom, koji je sa svojim pomoćnicima od samog početka vjerovao u ove momke, nije sumnjao u njihove mogućnosti. Kao čovjeka kojeg je i sam izbornik isticao kao jednog od najzaslužnijih za ovaj uspjeh svakako je Renco Posinković, koji je Marka Bijača podigao na fenomenalnu razinu. Bijač je bio nesavladiv u pojedinim trenucimae. Pomoćni treneri Jure Marelja, Zoran Bajić i kondicijski Pero Kuterovac, svi su dali veliki doprinos. Bili su važan kotačić ovog uspjeha.

Plaće trenera i igrača

Na kraju, kao i u svemu, ova fenomenalna priča neće biti dovoljna ako se ne naplati trud ovih 15 momaka, koji su donijeli zlato. Taj rezultat treba biti poticaj Savezu i cijeloj vaterpolskoj obitelji da podignu ovaj sport na višu razinu jer klupski vaterpolo u Hrvatskoj je u velikom padu, mlade reprezentacije nisu osvojile medalju već pet godina, dok se jedini pomak vidi u ženskom vaterpolu. Europsko zlato treba iskoristiti kako bi se što više djece upisalo na vaterpolo, podignuti kvantitetu kako bi što više kvalitete došlo do izražaja. Država bi novim Zakonom o sportu svakako trebala dati pomoć “manjim” sportovima, među kojima je i vaterpolo, ali ne treba samo država biti ta koja će pomoći u financiranju.

S zlatom iz Splita treba privući više sponzora u vaterpolo, što bi sigurno doprinijelo da bude i veći broj gledatelja na tribinama i u vrijeme klupskih natjecanja koja startaju za malo više od dva tjedna. Prvi preduvjet bi bilo osigurati plaće trenerima i igračima jer nerealno je očekivati da će se djeca nastaviti baviti vaterpolom ako osjete da nema potencijala za budućnost, da u tome nema financijske sigurnosti.

Ove godine su klubovi malo ojačali, ali daleko je to od zadovoljavajuće razine. Jug i Jadran su ponovo glavni pretendenti za trofeje u domaćim okvirima, ali veseli da su se riječko Primorje EB i zagrebačka Mladost počeli pojačavati. Više kvalitetnih utakmica doprinijet će i razvoju mladih igrača...