VALČIĆ O BIELECKOM 'Karol mi je oprostio, ali tu tragediju nikad neću zaboraviti'

Jedanaesti lipnja 2010. godine Josip Valčić pamtit će sigurno cijeli život. U 8. minuti prijateljske utakmice Hrvatske i Poljske u Kielceu dogodila se tragedija, poljski reprezentativac Karol Bielecki naletio je na Josipovu ruku. Liječnici su se satima borili, no, nisu mu uspjeli spasiti lijevo oko.

- Dobro je, izgubio sam samo jedno oko - čak se tada našalio Poljak

Nije bilo namjere

- Naučit ću s time živjeti.

Ne samo da je naučio, nego se, unatoč najavi kraja karijere, vratio na parket već nakon mjesec dana i nastavio tamo gdje je stao.

- Događaju se i gore stvari u životu, nisam nimalo ljut na Valčića. Nije bilo nikakve namjere - rekao je tada.

Ova rečenica prilično je pomogla i hrvatskom rukometašu da nastavi dalje. Iako, danas, gotovo pet godina kasnije, kaže “to nikada neću zaboraviti”.

- Ne volim otvarati tu tragičnu priču, ali uvijek kad ga vidim, sjetim se toga. I danas u meni stoji taj ružni dio. Znam da je to sport, znam da se takve stvari događaju, ali kad si ti dio te priče, nije lako.

Dečki su dobri

Već pri prvom sljedećem susretu, i to u Bundesligi kad je Josip potpisao za njemački Gummersbach, porazgovarali su.

- Bio je to sasvim korektan razgovor. Rekao mi je da mi oprašta i da uopće nisam kriv, da je to bio nesretan slučaj. Bilo mi je lakše, ali ponavljam, tu tragediju nikada neću zaboraviti. To će zauvijek ostati upisano u meni i pokraj mog imena. Samo, drago mi je što je nastavio igrati, što nisam time ugrozio njegovu karijeru. A i danas igra na vrhunskoj razini.

Kako je Josip vidio kolege u dosadašnjem dijelu Svjetskog prvenstva?

- Meni su dečki dobri. Mislim da su se kroz turnir polako dizali i ostvarili šest pobjeda. Posljednja je bila najteža, ali ja bih to prokomentirao kao lošiji dan. Igrali smo protiv protivnika koji se baca na glavu, koji je uporan, ali su naši ipak na kraju izgurali sve i zasluženo pobijedili.

Sad nas čeka Poljska.

- Oni su uvijek neugodni, uvijek su u vrhu kao i mi. Bit će to teška utakmica, ali vjerujem u naše momke. Mislim da ove godine čak mogu otići do kraja. Želim im svu sreću da uspiju u tome.