UTRKA ŽIVOTA MATIJE KVASINE 'Ovo je pobjeda za sve hrvatske bicikliste! Meni je već na rivi bilo sve jasno. Nevjerojatan pothvat!'

Posljednjih 178 kilometara Toura of Croatia, nedjeljnu etapu od Svetog Martina do Zagreba, osvojio je Norvežanin Holst Sondre Enger (IAM), koji se najbolje snašao u trećem usponu Mesničkom do Markova trga.

Tamo se okupilo mnoštvo, mnogi od njih u narančastim majicama Škole za biciklizam, koju je u Zagrebu pokrenuo Matija Kvasina sa svojim prijateljima. Mnogi od njih čekali su konačni prolazak kroz cilj svog prijatelja, koji je vozio utrku života.

Nisam mogao spavati

Nije to bila ova posljednja etapa, bilo je to ono što su Kvasina i njegovi suvozači iz Synegry Bakua izveli u petak kad se 34-godišnji Zagrepčanin popeo kao drugi na Učku, a više od svega ono što je Synergy Baku napravio na subotnjem momčadskom kronometru, kad su u cilj u Umag stigli četvrti, bolji od dvije World Tour momčadi, a time osvojili i ukupnu, uz, jasno pojedinačnu Kvasininu pobjedu na Touru of Croatia.

Malo je reći da su Kvasinu tresle emocije nakon što se popeo na pozornicu ispod Markove crkve. D.J. je dirao emocije s Queenovim i ABBA-inim posvetama svim pobjednicima, a Kvasina je podizao ruke, otvarao šampanjac, mahao najbližima pa se slikao zajedno s momčadi, pokazujući da je taj uspjeh njihova zasluga.

U nedjelju je stigao 21. u cilj, 17 sekundi iza pobjednika etape, ali dovoljno da mu ukupna pobjeda bude sigurna.

- Nakon subote meni je bilo sve jasno. Dugo sam u ovom poslu. I nisam mogao zaspati. Sve, baš sve sam prošao u glavi. Što mi znači ovaj uspjeh, što ću napraviti s njim, kako će biti na Markovu trgu. Iako sam mogao spavati do 8.30, ja sam satima bio budan i razmišljao. Sam sa sobom.

Ipak, morao je odraditi tu posljednju etapu.

- Sjećam se kako sam lani bježao po Mesničkoj, činilo mi se da imam toliko snage. Sada, iako nisam forsirao, bio sam potpuno iscijeđen, osjećao sam se slabo.

Potrošio se, svoje su učinile i emocije. Kojih je bilo koliko želite.

- Posvećujem ovu pobjedu najbližima, obitelji, prijateljima, ljudima koji znaju što sam sve prošao jer ja nisam od jučer, ja sam tu 20-ak godina. Imao sam dosta padova u tih 20 godina, koji su mi onemogućili da budem dio najvećih momčadi, gdje sam, ne samo po mom mišljenju, pripadao. Ti su ljudi uvijek bili uz mene i oni znaju sve.

Želim opet krcate ulice

I još nešto.

- Ovo je pobjeda za sve nas hrvatske bicikliste, pobjeda koja je trebala doći i ranije kako bi ljudi shvatili da mi u ovom sportu i te kako imamo što za reći. I da smo dobri. Nekada je to bilo drukčije, oni stariji govore nam da su na nekim utrkama šezdesetih i sedamdesetih ulice Zagreba bile krcate kad su bile utrke. Kao što je danas pun Markov trg. Ovo je pobjeda i za to, da tako ponovo bude. I pobjeda je to za tim ljudi, na čelu s Vladimirom Miholjevićem, koji stoje iza ovog sjajnog projekta. A hvala, velika hvala mojoj momčadi, bez koje sve ne bilo moguće.

Pitali smo za planove.

- Od 4. svibnja kreće utrka Oko Azerbajdžana, koja je fokus naše sezone, jer mi smo azerbajdžanska momčad. Očito je moja forma, a bilo je tu i dodatne motivacije, jer je ovo domaća utrka za mene, stigla nešto ranije. Generalno, tu je moj projekt Škole za biciklizam, koju vodim s prijateljima u Zagrebu.

Sve mi je bilo jasno

Ako želite biti dio tog pokreta, dovoljno je imati bicikl i 300 kuna mjesečno. Učit ćete od pobjednika i od njegovih prijatelja. Učiti živjeti biciklizam i filozofiju ovog sporta. I biti besprijekorno spremni. Godine nisu važne.

Sjetili smo se razgovora u ponedjeljak navečer, uoči starta u Osijeku. Nije vjerovao jer je sumnjao u snagu Synergy Bakua na momčadskom kronometru. Kad je odradio sjajnu Učku, i dalje nije vjerovao. U subotu je sve sjelo na svoje.

- Nisam od onih kojima dugo treba da shvate. Meni je već tada, na rivi u Umagu, bilo sve jasno. To je bio nevjerojatan pothvat.

I utrka života našeg 34-godišnjeg asa.