'Svaka pobjeda izaziva bujicu emocija, a ova je slatka zbog svega što sam proživljavala'

SPLIT - Sa zlatnom medaljom na EP-u Blanka Vlašić gotovo je kompletirala kolekciju najsjajnijih odličja sa svih velikih natjecanja. Fali samo jedno olimpijsko zlato. OI u Londonu nisu daleko, već za dvije godine. Ali Splićanka u ovom trenutku ne gleda tako daleko niti je bila opterećena da baš mora osvojiti europsko zlato.

-Nisam osjećala veliku razliku na takmičenjima jer je skok u vis u 99 posto slučajeva „europska disciplina“. Meni ništa ne fali, ne znam kako vi to doživljavate - nasmijela se Blanka na priču o olimpijskom zlatu. I svjetskom rekordu, naravno.

- Blanka može imati još toliko motiva. Slažem, osvojila je sve što se moglo. Ili gotovo sve. Ali još je puno mitinga na kojima Stefka Kostadinova drži rekord. Rekao bih da još ima prostora za napredovanje. Opet je išla preko dva metra, a na mitingu u Splitu u rujnu mogla bi ići na svoj 99 skok preko dva metra. Znate li kakvo je to postignuće. Samo je Kostadinova imala 120 skokova preko magične granice. Znači blizu smo, ali još nismo stigli na vrh...

- Svaka pobjeda izaziva bujicu emocija, a ova mi je posebno slatka zbog svega što sam proživljavala uoči i za vrijeme natjecanja. Možda mi ovo nije najdraža pobjeda u karijeri, ali je svakako visoko na osobnoj ljestvici favorita - kazala je Blanka Vlašić.

Čekali su je prijatelji, rodbina, gradski čelnici, olimpijci, ali prvo se bacila u zagrljaj mami Veneri. Mami je jako privržena, obje s jednakim emocijama proživljavaju sve pobjede i poraze. Zagrljaj i čestitke uvijek su najdraži od braće Marina i Luke, najmlađi Nikola čekao je kod kuće...

- Ovo mi je posebna pobjeda jer prije tri tjedna bila sam uvjerena da uopće neću ići u Barcelonu. Puno toga se događalo, ali nisam sve te emocije željela pokazati. Prema vani sam bila mirna, a u meni je sve kuhalo.

O posebnom emotivnom stanju Blanka je govorila i prije odlaska u Barcelonu. Priznala je da još uvijek nije on prava i da ne može najavljivati zlato. Što se događalo?

- Imala sam fazu u kojoj sam proživljavala krizu motivacije. Nakon toliko natjecanja i pobjeda kad tad mora doći do zasićenja. Svakome se to događa, a svaki od nas sportaša to proživljava na različit način. I drugačije se bori s tom krizom.

Kriza je pobijeđena na najbolji način.

- Pobjeda u Barceloni došla mi je kao melen na ranu. Iako sam i tamo osjećala nekakav strah, nikad duže me nije držala trema i onaj osjećaj u trbuhu. Kao da se uvukla sumnja u mene, nešto me poljuljalo. Svi oko mene više vjerovali nego što sam ja sama vjerovala.

Klik se dogodio tijekom natjecanja.

- Kad sam rušila letvicu promislila sam: ako ne mogu osvojiti zlato, onda ne bih željela nijednu drugu medalju. Na 201 znala sam da je to jedina šansa koju ću imati. I stvarno taj je skok nadoknadio sve i razbio moje strahove.

Zanimljivu epizodu imala je Vlašić i sa svojom ljutom protivnicom Tijom Hellebaut.

- Dali smo si ruke na zagrijavanju. Ona me pustila da skačem prije nje, a ja sam joj pružila ruku. Nisam željela nikakvu negativnu atmosferu na tom natjecanju. Ne volim kad netko prolazi pokraj mene i spušta glavu. Nije mi to potrebno...