Komentirajući svoj nastup u prvoj vožnji drugog veleslaloma u Santa Caterini, onaj koji ga je smjestio na 21. mjesto, Filip Zubčić je rekao...
- Radio sam puno glupih pogrešaka, no uspio sam se skulirati i doći do cilja nekako, jedva. Nemam pojma ni sam kak’.
Ali čak i u takvoj vožnji, u kojoj “nije imao pojma kak’ je došao do cilja” u posljednjem segmentu staze, od trećeg prolaznog vremena do cilja imao je peto vrijeme. A to je zapravo njegov “zaštitni znak”, tamo gdje ostali “padaju” i jedva se dovuku do cilja, on gotovo redovito radi razliku. I nije to “od jučer”, radio je to i u onim sezonama kad se probijao prema vrhu, samo što to tada nije bilo toliko vidljivo u konačnim plasmanima.
Posložene ‘kockice’
Da je sjajan skijaš to je sad svima jasno, da je sazrio vidi se “iz aviona”, a dio cijele priče je i fantastična fizička pripremljenost. Ni to nije od jučer. I na tome je radio puno i temeljito. U sportu se svako toliko dogode senzacije i iznenađenja, ali na vrhunskoj razini ne možeš imati kontinuitet bez dugogodišnjeg rada i bez posloženih svih bitnih “kockica”. Za ono što pokazuje na stazi najzaslužniji je on, ali da bi to mogao pokazivati, a pogotovo u kontinuitetu svoj dio posla mora vrhunski odraditi i svaki dio njegove ekipe. Marko Šuman je tu broj jedan kao dugogodišnji trener, pa serviser Robert Horvat i fizioterapeut Zoran Pršo, otac Tomislav Zubčić, a oni kojih nema na utrkama, ali su iznimno bitni su Matko Vicić i Marino Bašić. Oni se brinu za njegovu fizičku pripremljenost i zaslužni su što Filip “jede stazu” tamo gdje većina ostalih od muke “jede same sebe” i jedva čeka da im se ukaže ciljna crta.
Zanimljivo je u tom kontekstu baciti pogled na Filipove veleslalome u ovoj kalendarskoj godini, posljednja četiri iz prošle sezone i tri dosad održana u novoj sezoni.
U Adelbodenu se 11. siječnja prvi put popeo na postolje u Svjetskom kupu za što mu je trebala kombinacija sedmog vremena iz prve i petog iz druge vožnje, a pritom je u drugoj imao drugo vrijeme na posljednjem dijelu staze i od posljednjeg prolaza do cilja smanjio svoj zaostatak za 25 stotinki.
Radi sjajan posao
Odličan primjer je i prva pobjeda u Yuzawa Naebi. Nakon prve vožnje Filip je bio na 12. mjestu, a u posljednjem segmentu staze imao je treće vrijeme. Na proljetnom snijegu, u teškim uvjetima prednost je startati što prije u drugoj vožnji, a naš skijaš je sjajno obavio posao, imao je najbolje vrijeme druge vožnje i najbrže odskijan posljednji segment staze.
U Hinterstoderu početkom ožujka temelj za još jedno penjanje na postolje napravio je u prvoj vožnji u kojoj je imao najbolje vrijeme od drugog do trećeg prolaza i od trećeg prolaza do cilja, a ukupno drugo što je zadržao i nakon 13. vremena u drugoj vožnji.
U Santa Caterini je u prvom veleslalomu u obje vožnje imao najbolje vrijeme na posljednjem dijelu staze, u prvoj vožnji je primjerice od trećeg prolaza na kojem je zaostajao čak 98 stotinki do cilja “skinuo” 29 stotinki, a u drugoj je na tom dijelu bio 21 stotinku brži od Žana Kranjeca.
U drugom veleslalomu je od 21. mjesta stigao do postolja zahvaljujući najbržem vremenu druge vožnje u kojoj je najbolje od svih odradio dio između drugog i trećeg prolaza, a na posljednjem dijelu staze je imao 4. vrijeme, ali pritom su Kilde, Odermatt i McGrath bili brži samo 6, 3 i 2 stotinke u tom dijelu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....