Sandra Perković se vratila u Zagreb: Cernogoraz ne bi mogao pogoditi moj disk!

Nije bilo ni tamburaša, ni pjesme, ni zastava. Sve to čeka Sandru na njezinom najdražem mjestu. U njezinoj Dubravi. Cijelo društvo nestrpljivo čeka svoje Zlato. Nije Sandra zamjerila, znala je da prava fešta tek slijedi. Aerodrom je bio tek pusti protokol.

- Evo me, sad sam pred vama na konferenciji za novinare, neću pobjeći, nebrinite - ironično će kroz smijeh prisjetiti se na slučaj koji se dogodio u Londonu dan nakon osvajanja Igara kada se nije pojavila među novinarima.

- Ispričavam se zbog tog nesporazuma, znate kakva je euforija kad se osvoji zlatna olimpijska medalja - pokušao je ispraviti situaciju i Sandrin trener Ivan Ivančić.

Pa u biti i nismo znali kakva je situacija osvojiti pojedinačno zlato do tada.

- Hvala Hrvatskom olimpijskom odboru, Hrvatskom atletskom savezu, mom klubu Dinamo Zrinjevac i gradu Zagrebu s gradonačelnikom Milanom Bandićem, zbog svih njih ja ovo zlato ne bih držala u rukama. Ništa, pokazali smo tko smo, što smo i zašto smo tamo - opet je sve nasmijala Sandra.

A i Sandra je nešto i obećala. U biti dosta toga.

- Imam sada olimpijsko zlato, dva europska naslova, sljedeći je na redu je Svijet. Sljedeće godine želim i zlato sa Svjetskog prvenstva. To mi je veliki cilj onaj koji mi je uzet prošle godine. A onda 2014. idemo opet na Europsko prvenstvo, upotpuniti kolekciju. Postat ću pravi kolekcionar.

Nije se zaboravilo još jednom spomenuti kako Hrvatska u ovom trenutku ima dva zlata, ne samo ovo Sandrino. Dan prije u Hrvatsku je stiglo i ono Giovanni Cernogoraza. A brzo je pala i zanimljiva ideja. Sandra baci disk a lovi ga puškom Giovanni. Ionako je glineni golub sličnog oblika.

- Trebali bi to isprobati, možda bi me ulovio na refleks ali na daljinu... nikako. Tu sam jača - kroz smijeh je bacila udicu svom zlatnom kolegi.