Vujović: 'Balić bi bio genijalan trener, no ne vjerujem da će se na to odlučiti'

Trener PPD-a Zagreb Veselin Vujović odradio je nepunu polusezonu s rukometašima hrvatskog prvaka. Ukupni dojam, a to su svi i očekivali od vrsnog stručnjaka, može se opisati samo superlativima.

Porazom od Brest Meškova zatvorena je uspješna kalendarska godina, posebno zbog fenomenalnih pobjeda nad Kielom i Parizom u Ligi prvaka.

“Vuja” je digao momčad, od mladih igrača, kako kaže, “stvara klasu za budućnost hrvatskog rukometa”. Trenutačni rezultati i rezultati preko noći nisu na vrhu liste njegovih prioriteta:

- Kad sam dolazio u Zagreb zamislio sam boravak u klubu na duže staze. Već smo napravili dosta dobrog posla, no, dosad sam odradio manje od polovice zamišljenog. Igrači imaju još puno rezervi i mogu napredovati. Pokušao sam dosad u igrače usaditi vjeru da mogu pobijediti svakoga, a to su i potvrdili uzimanjem bodova Kielu i Parizu. Tkogod da dođe u našu Arenu, sada već vjeruje u ono što stalno ponavljam: ‘Ovo je moje, tu sam ja gazda’. Radio sam i na tome da dečki u rukomet unose više emocija, da uživaju u rukometu i da ga ne doživljavaju kao puko odrađivanje posla. Ostatak posla tek slijedi, nadam se da će uprava moći ispoštovati neke načelne dogovore, nadam se da nećemo morati prodavati najbolje igrače i onda ćemo tek za sezonu-dvije biti u mogućnosti napraviti najbolje stvari. Imamo dobru momčad, samo trebamo ostati skupa…

Vujović bi malo toga mijenjao iz dosadašnjeg dijela sezone, za nastavak ima sljedeće konkretne planove i ciljeve:

San je ući među osam

- U Ligi prvaka izboriti nokaut fazu, čemu smo vrlo blizu, nagrada bi bila ulazak među osam najboljih u Europi, a možda malo nerealan san - plasman na Final Four. Iskreno, možda bi bilo bolje da ove sezone ne uzletimo previsoko jer to može biti kontraproduktivno. Naravno, ne bih se, kao neki moji kolege zalijetao i najavljivao čuda pa se onda tukao po glavi. Ja volim stajati iza svojih riječi.

Aluzija zasigurno ide na račun izbornika ženske reprezentacije Canjuge, no Vujović ne želi kritizirati kolege iako je to učinio u slučaju ženskog izbornika Srbije Saše Boškovića:

- Canjuga je najavljivao polufinale, ispalo je loše i dao je ostavku, to je moralan čin kakav nije napravio srpski izbornik. Rekao je - nemojte napadati igračice nakon što su ispali, ja sam jedini krivac - a onda je ostao na kormilu reprezentacije. No, to je tako, ‘fotelje’ opiju ljude.

Nakon digresije o trenerskim odlikama i manama, nastavio je o planovima u SEHI:

- Završnicu moramo izboriti, tu je nedodirljivi Veszprem kojeg bih svakako želio izbjeći u polufinalu. Plasman u finale bi me zadovoljio, a onda, tko zna?! Ako smo pobijedili Kiel i Pariz, zašto ne bismo sanjali i o naslovu. U prvoj sezoni SEHA lige moj je Vardar na Final Fouru u Zagrebu bio autsajder pa smo baš mi na kraju uzeli naslov…

Osubujni pristup poslu

“Vuja” ima osebujni pristup poslu koji radi, uvijek je sto posto unutra, dio zasluga za rezultate koje postiže idu upravo na račun tog neobičnog pristupa:

- ‘Ovaj je lud, vadi jedinog igrača koji mu je raspoložen na terenu…’. Tako su me znali prozivati, no, ja izvadim tog jedinog najboljeg igrača, onda se ovi ostali na terenu nađu ‘u sosu’, pa se dvojica ‘probude’ i ja vratim onog najboljeg. Tako se često može podići momčad koja je u krizi.

Vujovića, nažalost, možda i na sreću, prati glas rabijatnog čovjeka “kratkog fitilja”. On od toga ne bježi, nekoliko se puta zamalo i potukao na parketima, zaradio je ozbiljne suspenzije.

- Ne, zasad u Zagrebu nisam došao u situaciju da se s nekim ‘pohrvam’. Nije me dosad nijedan igrač izbacio iz takta niti sam bio na rubu. Uostalom, ‘kačim’ se samo sa sucima kad vidim da odrađuju prljavi posao. Znam biti ‘budala’, to mnogi možda i misle, kao i sada kad kažem da sam najsretniji zato jer su se moji igrači potukli s rivalima iz Brest Meškova. Netko će stvarno reći ‘vidi budalu, nagovara igrače na tučnjavu’. Sve je to bilo u žaru borbe, najvažnije je da su dečki pokazali srce.

Malo je genijalaca

“Rukometni car” (pod tim je naslovom o njemu u Srbiji napisana knjiga) osvrnuo se na prihvaćenu floskulu da je dobar igrač vrlo rijetko i dobar trener.

- Koliko je (bilo) stvarno vrhunskih igrača?! Jako malo! Koliko se od njih odluči baviti trenerskim poslom?! Jako malo! Zato se tako čini kad se sve podvuče. Ta tvrdnja ne stoji, neću biti neskroman ako kažem da sam bio odličan igrač, a nisam ni puno lošiji trener. Potpuno sam siguran da bi jedan Ivano Balić bio genijalan trener, no ne vjerujem da će se na to odlučiti. Ako si odličan igrač, to ti u trenerskom poslu može biti samo veliki plus.

U siječnju predstoji muški SP. Vujović će iz Zagreba za reprezentaciju dati dosta igrača, no sam ne ide u Katar:

- Nemam vremena za put, dosta ću raditi s dečkima koji ne idu na SP, već od 10. siječnja. Puno mislim s njima odraditi u tom periodu da nastavak natjecanja dočekamo još bolji. Gledat ću SP na TV-u, a tamo ću možda otići samo ako Hrvatska ode do finala. Vjerujem da bi se to moglo dogoditi jer Goluža ima odličnu momčad. Uostalom, bilo bi vrijeme da osvoji nešto više od bronci. Ne bih mu davao savjete, ne znam kako on radi, no njegov je posao kao izbornika kompleksniji nego onaj klupskog trenera koji u dužem razdoblju stigne djelovati i popraviti greške. U izborničkom je poslu teže, no ja zaista vjerujem da će Hrvatska opet daleko dogurati, za što zaista navijam svim srcem…

Barcelona je najbolja

U konačnici, Vujović je ovako postavio očekivanja za SP, ali i kraj klupske sezone:

- Francuska, Hrvatska, Španjolska i Danska, na SP-u neće biti puno promjena u odnosu na prije. U Ligi prvaka najjači su Kiel, Barcelona, Pariz, ali i Kielce, Veszprem, Vardar… Nije kao nekad kad su dva ili tri kluba drmala. Sad ih je nekoliko koji mogu do naslova. Mogu iznenaditi i neki drugi Nijemci, Löwen, ponovno Flensburg. Ipak, mislim da je Barcelona toliko dobra da bi morala do kraja jer nikad nije bila jača. Nije zato što sam igrao u Barçi, no zaista bih volio ove sezone nakon Kiela i Pariza nekako još i Barcelonu namlatiti.