Pumpalo se, pumpalo godinama, a sada je definitivno došlo do vrha i polako ulazi u fazu stagnacije. Europski rukometni vrh, ne može pratiti ritam koji je sam sebi nametnuo, pa se shodno tome polako preslaguje i navikava na nove okolnosti.
EHF nije UEFA da izdašno prati nastupe u eliti. Jednostavno, nema novca koji bi koliko toliko mogao ublažiti ogromne troškove klubova. To čak nije ni približno UEFA-i koja je od Lige prvaka napravila prestižnu stvar, ali ni ostalo ne zanemaruje.
Osobna ulaganja
Kada je prije nekoliko godina krenula tim putem, malo je tko očekivao takvu ekspanziju, ali danas je to nemjerljivo bilo s čime, čak i u realnim omjerima kada je riječ o rukometu gdje su zarade i budžeti drastično manji nego u nogometu. No, čak ni u tom drastično manjem, klubovi sve teže nalaze sebe.
Puno se svodi na osobna ulaganja. Ona nekad izdrže, nekad ne kao što nisu izdržali Ciudad Real, Vardar… I tu će EHF morati pokušati neko rješenje koje bi koliko toliko podržalo trend rasta rukometa u odnosu na ostale. Recimo, brojke su nevjerojatne ako se kaže da je Real lani zaradio 83,2 milijuna eura samo do Lige prvaka, da plasman u grupnu fazu vrijedi 15,64 milijuna, pobjeda u grupnoj fazi 2,8, plasman među 16 9,6 milijuna, među osam 10,6, u polufinale 12,5, a za osvojen naslov još 20 milijuna eura. Samo poraženi iz finala dobije 15,5 milijuna eura. To sigurno može pomoći budžetu, kao što bi u rukometu pomoglo umanje za postotak ulaganja – sigurno. No, toga u rukometu nema, pa smo svjedoci da momčadi koje su godinama pumpale rast polako smanjuju ulaganja.
PSG je imao ogromno ulaganje, Katarani su probili sve plafone, bili konkurencija sami sebi, ali ulaganje pod svaku cijenu ne nosi rezultat. I gazde su u godinama iza nas smanjivale proračun, a to čine i dalje. Rezultat zbog toga nije slabiji, premda vrh još nema. Klub su ove sezone napustili Krištopans i Toft, prije njih odlazili su Hansen, Remili, Sagosen, Gensheimer, Molgaard, Corrales, Nahi, Gerard… Nema više pojačanja pod svaku cijenu.
I Barcelona je u problemu, on potječe i od nogometnih financija, ali je činjenica koliko god od nogometnih bio manji. Recimo, odlazi im najbolji igrač Fabregas, Cindrića puštaju dvije godine prije kraja, prije njih su otišli Moller, Zein, Palmarsson, Sorhaindo… Ni kod njih nema više skupih pojačanja, stižu mladi i novajlije iz Torrevlage.
Kielce se već godinama bori s financijama, u zadnji tren mijenja sponzore, dobro da ih nalazi. Bertus Sarvaas nije odustao kao Sergej Samsonjenko, ali se sada odlučio povući s čela kluba inicirajući rješenje problema, što je opet veliki rizik. U sred sezone ode im Remili, mlade koje su dovodili otpuštaju bez šanse, otišli su Kuleš, Gudjonsson, Fernandez, Vujović, Janc, Aguinagalde… Nisu slabi, ali ništa nije sigurno kao prošlih godina ni u Poljskoj. Dvije godine su u finalu Lige prvaka, a nisu uspjeli…
Kielu prioritet Bundesliga
Kiel ima prioritet Bundesligu, Liga prvaka ga zanima na Final fouru. Nema punu dvoranu u Europi, a za Nijemce je to veliko mjerilo. Odu im ove sezone Landin, Sagosen i Zarabec i to sigurno nešto znači, jer takve zamjene ne mogu naći preko noći. Ne mogu izvući novac i dovesti Pereza de Vargasa iz Barcelone samo zato što žele, jer ako se to ne isplati, pod svaku cijenu nema smisla.
To su četiri top europske momčadi kada je riječ o financijama i ta činjenica jako puno govori. No, jedan klub i dalje stišće gas i to klub iz susjedstva u Mađarskoj – Veszprem. MKB je Mađarska kreditna banka koja je ušla u projekt izgradnja najboljeg kluba u Europi ne popušta s ulaganjima, rekli bismo da ih čak i pojačava u trenutku dok drugi štede. No, ni to nije garancija da će uspjeti u nastojanjima u koja su krenuli prije nekoliko sezona. Ove nisu uspjeli čak ni do Final foura u Kolnu, što je za njih neuspjeh i teško ga može oprati i činjenica da su osvojili nakon dvije godine mađarski naslov protiv Szegeda.
Zagreb se snalazi
Veszprem ne štedi, ode Cupara dođe Biosca, odu Maqueda i Ilić, dođu Remili i Sandell, ode Štrlek dođe Descat, odu Blagotišek i Sipos, dođu Pechmalbec i Fabregas, ode Lauge dođe Kosorotov, ode, odu Lekai i Nenadić, dođe Cassado. Nema nemogućeg za Veszprem i oni su po tome u ovom trenutku vjerojatno i najbogatija europska momčad. To im je svakako velika prilika, ali definitivno moraju biti puno konkretniji nego prošlih sezona.
Gdje smo mi u toj priči? Snalazimo se, kako možemo, pokušavamo sa Zagrebom izgraditi konkurentan klub Ligi prvaka, što u financijskim okolnostima u kojima je naš sport nije nimalo lako. Nije problem pumpati, pa patiti nakon toga, problem je naći konstantu kakvu Zagreb 30 godina u Ligi prvaka ima. Kada bi EHF mogao približno kao UEFA, sve bi bilo znatno lakše. O ostalome da ne govorimo, zbog UEFA su zadovoljni i Europa liga i Konferencijska liga, premda je prva pet puta slabije plaćena od Lige prvaka, a druga duplo slabije o Europa lige. No, i klubovima treba manje nego u Ligi prvaka…
Rukomet taj srazmjer nema i osnovno je pitanje kako ga napraviti da bi se svima više isplatilo. Kad i ako to bude moći će se govoriti o drugačijoj Ligi prvaka u koju se teško ulazi, a još teže iz nje ispada.