Nije sretno prošao povratak Ivana Čupića u hrvatski dres. Krahirali smo u Egiptu u vrlo lošem nastupu, pa čak ni njegova recimo solidna ponekad i odlična igra nije uspjela doći do izražaja. Preuzimao je odgovornost, želio je pokrenuti stvari, ali ništa nije uspjelo i vratili smo se doma puno prije nego smo očekivali s najlošijim plasmanom na SP ikada.
- Svi smo razočarani i igrači i struka i ljudi oko nas i navijači. Svi smo očekivali puno više, ali ništa nismo uspjeli pokazati. Nismo ni slutili da bi se tako nešto moglo dogoditi, jer ništa nije nagovještavalo takve probleme, pobijedili smo i Španjolce u pripremama u jako dobroj igri. No, sada ne vrijedi sada upirati prstom u bilo koga, reći kriv je ovaj igrač, onaj igrač, trener je loše vodio, jer nema to nekog posebnog smisla. Lani se Francuskoj i Danskoj dogodilo da ispadnu u prvom krugu Eura, a sada igraju za medalje. U sportu se događaju takve stvari i najvažnije je podići glavu i ići dalje. Brinulo bi me kada bismo mislili da je ovo što smo pokazali bilo dobro.
Nismo zaboravili igrati
No, morat ćete si barem međusobno reći stvari koji nisu valjale. Čega je najviše nedostajalo?
- Svega je najviše nedostajalo. Nije nam se posložila zdravstvena situacija, imali smo problema zbog toga loviti kontinuitet igre. Na kraju ga nismo ni ulovili. Jednom je dobra bila obrana, pa je proigrao napad, pa su nas vadili vratari, ali nijednom nismo uspjeli sve to pretvoriti u konstantu naše igre. Japan nas je pogodio na startu, uvukla se nesigurnost, onda je sve nekako išlo do Argentine, no nakon toga je sve palo u vodu. Jednostavno, nismo bili pravi ni u jednom segmentu.
To već sutra treba promijeniti, znate li odakle početi?
- Meni se kao ključ čini zdravstvena situacija. Ova momčad je jako dobra, ima kvalitetu, zna igrati rukomet i ne mislim da nam treba puno da stvari preokrenemo, jer nismo ništa zaboravili preko noći. Ali sve to ne možemo pričom, nego igrom na terenu. Moraš se stalno dokazivati u sportu, jer konkurencija je iz godine u godinu sve veća i sve je teže nositi se s tim. Svi se slažu da danas ima jako puno dobrih reprezentacija, što možda nekad i nije bio slučaj. I moraš se dokazati uvijek ako želiš rezultat.
Kako ste zadovoljni svojim nastupom, možda ste morali igrati i više nego je planirano?
- To ne znam, ali znam da se Zlaja Horvat i ja super slažemo i nadopunjujemo. Zadovoljan ne mogu biti uz rezultat kakav smo postigli kao momčad. Ako sam i igrao više, nije smetalo, nisam se umorio, to mi je jako važno.
Treba se brzo resetirati kako je rekao kapetan Duvnjak?
- Nekako uopće ne sumnjam u to. Imamo još 40 dana do starta tog turnira u Montpellieru i svaki od nas igrača ima vrlo jak program utakmica na kojima će imati priliku loviti formu koju na jesen mnogi nismo u ovim okolnostima s koronom uspjeli loviti. Naravno, u svemu tome treba ostati i zdrav, jer su tri utakmice u tri dana, što nas čeka u Montpellieru, izniman napor.
I društvo je iznimno teško?
- Nećemo podcjenjivati, ali ni precjenjivati nikoga. Svi protivnici su definitivno sposobni za dobar rukomet, što su dokazali i na ovom SP. U nekim normalnim okolnostima Tunis bi trebao imati najmanje šanse, što ne znači da će biti najmanje opasan. Portugal je dobra momčad, bazira se na onom što radi Porto i zato ja njih ne zovem Portugal, nego Porto. Imao sam prilike ovih sezona dosta igrati s njima i osim što su dobri, mogu reći da dosta ovise o danu. Ako ga imaju onda su opasni, no ja sam siguran da mi imamo puno veću kvalitetu od Portugala i da bismo Francuzi i mi trebali biti ti koji će putovati u Tokio. Francuska je dobra, diže se, ali ne djeluje nepobjedivo kao nekad. Njihov plus je što će igrati doma, ali taj plus bez publike nije toliki plus. Nemamo problem, ne bojimo se nikoga.
Imamo mi i novog izbornika. Kakva je dosad bila suradnja s Hrvojem Horvatom i što kažete na izbor?
- Zna on nas, znamo mi njega, mogu reći da smo puno surađivali i da je to bilo dobro. A dopustit ću reći u ime igrača da će imati maksimalnu podršku koju je dobio i od čelnika HRS-a koji su ga postavili na novu funkciju. Mlad je, ambiciozan je i uopće ne sumnjam da će to dobro funkcionirati. Imamo zajednički cilj plasirati se na Olimpijske igre, što je ogroman motiv. Ma, ti odnosi između nas nikad i nisu bili problem, svi mi dobro komuniciramo. Problem je u ovom trenutku bila igra i svi smo toga jako dobro svjesni. Osnovna stvar je pokazati što možeš u pravom trenutku, mi smo lani pokazali, ali sada nismo, pa mogu reći da ovo nije bila prava slika Hrvatske.
Fali mi dah s tribina
Možda je lani bilo iznad realnosti?
- Nije, uvjeren sam. Takva će Hrvatska biti opet.
Stigli vi u karijeri i do Zagreba?
- Ne bih ja sad puno o tome, mislim da ću stići službeno uskoro, pa će biti vremena. Neka zasad bude tako.
Što kažu u Vardaru?
- Ništa, pričao sam s trenerom Alušovskim, pokušao mi je prezentirati kalendar za veljaču, došao je do 15. i ja sam rekao bit će dosta, ne mogu toliko zapamtiti. Već početkom tjedna dolazi nam Nexe u SEHA ligi, pa idemo u Porto, Flensburg... Kažem, ne mogu toliko popamtiti koliko toga ima. Važna mi je samo prva sljedeća utakmica.
Ima samo još jednu želju u Skoplju.
- Da nam se vrate navijači i da im kada dođe kraj mogu mahnuti i zahvaliti na nezaboravnih pet sezona svoje karijere. Fali mi dah tribina koje su nas nosile, kako u klubu tako i u reprezentaciji. Navijači Vardara su moja najdraža publika i bio bih jako žalostan da im nemam još jednom priliku zahvaliti na svemu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....