Rukometaši slave i zbijaju šale, junak briljantno ispalio: 'Ima vremena za mene, mlad sam'

Najlakše je, kad pitaju me, koliko i kako ja nju volim jako, samo jedna riječ bi bila to - neopisivo... Te i takve riječi iz navijačkog slavljeničkog repertoara odjekivale su hodnicima Tauron Arene u Krakovu nakon velike pobjede nad Norveškom i osvojene bronce. Razdragani hrvatski igrači tek su tada zaboravili poraz od Španjolske u polufinalu te su svi odreda bučno proslavili novi veliki uspjeh.

- Ima vremena za mene, mlad sam, bit će još toga - šalio se Ivan Stevanović koji je sa 33 godine prvi put nastupio na velikom natjecanju te ne premijeri osvojio brončano odličje i bio jedan od heroja nekoliko velikih pobjeda, posebno protiv Poljaka.

- Dečki su bili gusto postavljeni u obrani, puno su mi pomogli, a u takvoj je situaciji puno lakše braniti. Svih 60 minuta odigrali su na nivou, imali su malu krizu u jednom dijelu utakmice, ali su izdržali do kraja. Ja sam tu onda nešto pokupio, postizali smo lagane golove iz kontri i polukontri...

Razdragani Marino Marić bio je također odličan na cijelom turniru, nešto je malo “štekao” protiv Norvežana, ali ga je odlično odmijenio Krešimir Kozina. Marić se pred novinarima pojavio u majici sa svojim likom i likom Igora Karačića s natpisom: “Svjetski, a naši”.

- Uvalili su mi to, morao sam je staviti - rekao je rođeni Mostarac, i nastavio kratko:

- Bili smo sigurni prije početka da ih možemo dobiti, bili su potpuno uvjereni i pokazalo se da smo bili u pravu. Pokazali smo da smo bolja momčad od njih iako su nas pobijedili u utakmici u skupini.

- Dobio sam priliku da pokrpam Marića, nadam se da sam je dobro iskoristio.

I Kozina je debitant koji je na prvom natjecanju osvojio odličje:

- Lako je kad ekipa vjeruje u tebe, bez obzira na to što nisam imao iskustvo igranja ovakvih turnira. Učinak mi je bio dobar, no ono što ostvari pojedinac, to uopće nije važno. Da, prije samo nekoliko mjeseci igrao sam u Austriji, a sada se dogodilo sve ovo, ne mogu vjerovati - rekao je Krešo koji je bio član hrvatske juniorske reprezentacije, koja je bila svjetski prvak. Iz austrijskog Harda otišao je u Flensburg, dobio poziv za reprezentaciju.

I za njega stvarno vrijedi, došlo je vrijeme čuda.

Na tu se temu na konferenciji za novinare našalio i izbornik Babić:

- Ne znam samo tko gura tog Kozinu u reprezentaciju...

Iskusno Zlatko Horvat nije propustio priliku istaknuti jednu uobičajenu činjenicu:

- Lijepo se kući vratiti s odličjem, lijepo je pobjednički završiti turnir. Najgore je kad završiš drugi ili četvrti te taj zadnji poraz neko vrijeme nosiš kao teret. S obzirom na sve okolnosti, na novu momčad i novog izbornika te činjenicu da smo imali toliko problema s ozljedama, ova je bronca 'teška' kao da je od zlata. Dečki su stvarno odradili veliki posao, svi, od prvog do zadnjeg, i zaslužili ovu medalju.

Još jedan debitant Luka Šebetić došao je iz prve do odličja, niti on nije mogao vjerovati da se to dogodilo:

- Prvo mi je natjecanje i odmah sam zaradio medalju, ne mogu vjerovati da se to događa. Vjerujem da ćemo i u bliskoj budućnosti nastaviti ovako jer imamo odličnu mladu momčad koju čeka još puno toga lijepog.