SEHA je došla do granične točke u trenutačnom okruženju. Jedna sjajna ideja koja se proteklih godina pokazala vrhunskom, zbog potpuno nesportskih i nerukometnih razloga u situaciji je u kojoj mora stati.
Liga u kojoj su odličan zamah posljednjih godina do visina imali Veszprem, Vardar, Zagreb, u kojoj se izgradio Nexe, u kojoj danas postoje Pelister, Vojvodina koja igra europski polufinale i Partizan koji su se jako digli u odnosu na prošla vremena, na ovaj način očito ne može dalje. Poznato je da je Gazprom bio sponzor, poznato je što je u tom smislu napravio rat koji se vodi u Ukrajini. U sezonu se ušlo s nadom da će to možda prestati, ali se pomaci te vrste očito ne događaju i jedna dobra ideja u ovom obliku došla je do kraja. Nju nije jednostavno prekinuti kako mnogi misle, jer iza svega postoje nekakvi dogovori, ugovori, ali u današnjem vremenu oni jednostavno ne funkcioniraju. Plemenita je ideja da sport treba pomiriti sve, ali je isto tako činjenica bila i bit će da muze šute dok topovi govore.
EHF čeka MOO
SEHA bi prvo trebala pronaći način kako dovršiti ovu sezonu u ovakvim okolnostima, ako je već u nju krenula, a to je kako stvari stoje nemoguće. Plemenita je ideja da se spoje istok i jug na nekom završnom natjecanju, ali htio to netko vidjeti ili ne, takva šansa jednostavno u ovim okolnostima ne postoji i jedna odlična ideja polako odumire. Ne ovisi to samo o SEHA ligi, niti su SEHA, koliko god sami kažu, ruski i bjeloruski klubovi. Želja nije sporna, ali rukomet u ovom slučaju nije najvažnija stvar na svijetu i nema nikoga tko je tu stvar spreman prekršiti.
Svi bi htjeli drugačije, ali jednostavno to ne ovisi o ljudima koji su sve što postoji u SEHA ligi gradili godinama. Dok EHF brani ruskim i bjeloruskim klubovima igranje, kao neku vrstu sankcija zbog događanja u Ukrajini, ništa se po tom pitanju neće promijeniti. A EHF nikad neće odlučiti prije Međunarodnog olimpijskog odbora koji je dao preporuke, ali ne i odluke, ili UEFA-e i FIFA-e, najmoćnijih organizacija u sportskom svijetu danas. Kada vidite da su drugačije odlučili MOO, FIFA, UEFA i EHF, onda tek možete očekivati da će isto učiniti i SEHA koja je najveću podršku kada je stvarana dobila baš od EHF-a.
Treba prekinuti plakanje
I što se onda dogodilo? Došlo se do četvrtfinala, Zagreb i Nexe nisu igrali, jer ne vide kraj svega, a to je Final Four koji je događaj koje nešto i košta i vrijedi, a koji je u ovim okolnostima problem. Vojvodina je poslala B momčad u Skoplje i izgubila 13 razlike od Vardara, Veszprem se glupirao s juniorima i izgubio od Partizana u Beogradu 15 razlike i tih nekoliko činjenica samo prikazuje bezizlaznu situaciju u kojoj se jedna dobra ideja našla nakon dugo godina.
Što dalje, postavlja se pitanje? Čini se da pucnjava, ubijanje i rušenje neće stati, da se situacija zbog toga neće promijeniti i koliko god svi koji su stvarali lijepu rukometnu priču željeli samo sport, to je u ovim okolnostima nemoguća misija. Nikom ne pada na pamet kršiti pravila. Hoće li se SEHA okrenuti drugim financijskim izvorima, okrenuti počecima vezanima samo uz regiju, kako je zamišljena, pokazat će budućnost.
Bez problema ta liga u tim okolnostima i malo skromnije može funkcionirati. Ono što se mora vratiti je normalna liga, ritam igranja, prekinuti plakanje da je nešto teško, da se ne uklapa u program, da se ne može sjesti u bus i otputovati kako su ljudi nekad putovali.
Ako ne mogu svi - OK, ali nitko, to nije OK. Priča koju diktiraju klubovi da im je svega puno - stoji, ali ako su prihvatili biti dio toga, onda to moraju i poštovati. Bez iznimke. A iskreno, malo su se opustili mnogi. A svima kao fale jake utakmice. E ne može to tako. I zato kako god da bude, izlaz ćemo dobiti. Najgori bi bio da se liga ugasi, to nitko ne bi želio, jer u 12 godina se pokazala jako dobrim potezom, makar su u nju uvijek sumnjali, a sumnjaju i danas. No, kao i uvijek, rezultati su najbolji demanti.