Uskoro ćemo saznati dobivaju li Zagreb i Hrvatska nove velike igrače. Oni su nada za put u elitu

Liga prvaka ušla je u novu sezonu. Nema iznenađenja, možda joj treba osvježenje poput onog koji je u nogometu napravila UEFA. Čelna organizacija mora oživjeti sport, jer sport je temelj svega što radi. Dopusti li da od tog sporta žive samo najbogatiji, a to se uglavnom događa posljednjih godina, sama će sebi postati svrha, a onda će to biti kraj.

Početak nove Lige prvaka je početak novog olimpijskog ciklusa prema Los Angelesu. Mnogi veliki igrači koji su obilježili više od desetljeća sjajnog rukometa sišli su sa scene. Nema više Nikole Karabatića, Mikkela Hansena, Uwea Gensheimera, Niklasa Ekberga, Steffana Weinholda, Joana Canellasa, Los Angeles neće dočekati Domagoj Duvnjak, Dejan Bombač, Jorge Maqueda, Andreas Palicka, Diego Simonet, Niklas Landin, Vincent Gerard, Luka Karabatić, Kristian Bjørnsen, Hendrik Pekeler, Patrik Wiencek, Rasmus Lauge, Henrik Mollgaard...

To je jako puno, jer sport živi od zvijezda, one ga čine boljim, zanimljivijim, gledanijim. A danas stvarati zvijezde u ritmu kojim živimo je jako teško. Tu postoje dva načina. Bogati će uvijek posegnuti u džep i dovesti najskuplje eksponate, već gotove igrače da bi i dalje bili u vrhu, dok su oni drugi koji tak novac nemaju osuđeni na strpljenje, stvaranje i čekanje prave prilike. Koliko se njih u tom ritmu može pogubiti i kolika je to šteta za rukomet, realno, malo tko razmišlja. I zato EHF mora stvar pokušati napraviti drugačijima, da bi u konačnici sam sebi omogućio bolju budućnost.

Zagreb je protekle tri godine promovirao Mateja Mandića, Zvonimira Srnu i Luku Klaricu, pa je tu Miloš Kos

Rukomet treba nove zvijezde i one će odlaskom starih sve intenzivnije izlaziti na scenu. Dobro je da ih ima, jer na njima je budućnost ovog sporta.

Ovosezonska Liga prvaka upravo u tom smjeru donosi osvježenja i ta osvježenja će usmjeriti budućnost. Ono što je dobro, imamo ih i mi. Možda nisu u ovom trenutku najbolje raspoloženi, jer ne igraju svi u Ligi prvaka, ali onoliko koliko budu dobri će se razvijati ta priča. Zagreb je protekle tri godine promovirao Mateja Mandića, Zvonimira Srnu i Luku Klaricu, pa je tu Miloš Kos. Njima je sada vrijeme za odrastanje i to je posljednja faza pred odlukom hoće li biti pravi igrači ili ne. Nije dovoljno samo biti tu, treba se i dokazivati i to među najboljima. Ima Hrvatska još Dominika Kuzmanovića i Ivana Martinovića, oni ne igraju Ligu prvaka trenutno, ali sigurno u nju spadaju već sada.

Matej Mandić

ANTE CIZMIC Cropix

No, rade i drugi. Danska kroz Aalborg promovira Tomasa Arnoldsena, koji s Gidselom i Pytlickom treba nositi novu Dansku. Portugal gradi optimizam s posebnom mladom generacijom koju predvode braća Francisco i Martim Costa koji igraju Ligu prvaka ove sezone, a uz njih je i ništa manje bolji Salvador. Kroz Nantes u prvi plan nakon ozljede dolazi Aymeric Minne, srednjak za budućnost francuske selekcije. Istina, njemu je već 27, ali brzog sazrijevanja u Francuskoj nema.

Prvi je zadatak da mlade pokušamo zadržati što duže, ako je potrebno da ne odu po svaku cijenu

U Barceloni se lani pokazao Petar Cikuša, a sada treba računati i na povratak Slovenca, iznimno talentiranog Domena Makuca, veliku budućnost tima koji vodi Uroš Zorman u susjedstvu. U njemačkom Berlinu igra Hakun Teigum koji je velika budućnost Farskih otoka, ali ne samo on, jer u Njemačku stiže Olli Mittun, a tako je Elias Skipagotu koji su njegovi suigrači na tim Farskim otocima. Kiel trenutno nije Liga prvaka, ali tamo je Imre Bace novi sjajni Mađar pred kojim je velika budućnost...

Velike utakmice prave velike igrače i zato je jako važno vidjeti kako će se stvari razvijati ove sezone u najjačim klupskim natjecanjima, jer ona su ta koja generiraju snage za najbolje selekcije.

Tu su dvije stvari važne. Prvo da pokušamo zadržati što duže, ako je potrebno mlade da ne odu po svaku cijenu, i druga da ako oni odu na prava mjesta i pozicije koje im garantiraju napredak, Hrvatskoj daju nadu da može trajati među elitom. Malo smo počeli ‘kašljati‘ u tom smislu i tu treba prodisati punim plućima. Tu je realna budućnost.