Dolaskom Gorana Perkovca, hrvatska reprezentacija zaodjenula se novim ruhom, a čije je blještavilo impresioniralo čitavu rukometnu Europu već na samom otvaranju smotre u Njemačkoj. Dok se, međutim, diljem Starog kontinenta još prepričavalo ono što je Hrvatska učinila Španjolskoj, uslijedilo je naše grubo prizemljenje u utakmici s Austrijom. Kao što je kapetan Domagoj Duvnjak rekao, takav ishod možda nam je i trebao, te čvrsto vjerujemo, kako će Perkovčeve trupe - ponizne, otriježnjene i maksimalno fokusirane - nastaviti turnir onako kako su ga i započele. Potaknuti tom mišlju, izdvojili smo šestoricu članova "nove" Hrvatske, koji su se našli u osobitom fokusu javnosti, a koji bi mogli imati vrlo značajne uloge u daljnjem natjecanju.
Mario Šoštarić
Prije no što su se digli zastori nad parketom u Mannheimu, Šoštarić je široj domaćoj javnosti vjerojatno predstavljao najveću enigmu u redovima hrvatske reprezentacije. Riječ je o 31-godišnjem igraču Pick Szegeda, rođenom u Sloveniji (Slovenj Gradec), koji je dres slovenske nacionalne vrste nosio sve do 2020. godine i Europskog prvenstva u Austriji, Norveškoj i Švedskoj. Roditelji su mu iz okolice Slunja, a poziv HRS-a dobio je još u eri izbornika Horvata, no tek je na ovom EP-u debitirao za Lijepu našu i prometnuo se, pod Perkovčevom palicom, u standardnog hrvatskog reprezentativca. U Njemačku je stigao kao trenutačno peti strijelac Lige prvaka (57 golova), a sjajnim izvedbama protiv Španjolske (8/8) i Austrije (5/5) nanovo je potvrdio kako je itekako sposoban, uz Filipa Glavaša, nastaviti hrvatsku tradiciju vrhunskih igrača na poziciji desnog krila. Naša reprezentacija je u Šoštariću dobila iskusnog, raznovrsnog i izuzetno učinkovitog krilnog igrača - odnosno važnu uzdanicu za nastavak turnira.
Veron Načinović
Rukometni geni naslijeđeni od oca Alvara, proslavljenog člana zlatne generacije s Olimpijskih igara iz Atlante 1996., u kombinaciji s impresivnim fizičkim predispozicijama (204 centimetra, 108 kilograma) svrstavaju tog 23-godišnjeg kružnog napadača u kategoriju "dijamanata" nove hrvatske reprezentacije. Karijeru je započeo u rodnoj Rijeci, kao igrač Zameta, a potom preko Celja 2021. stigao do Montpelliera, u čijem dresu isporučuje sve bolje partije i trenutačno zauzima treću poziciju na ljestvici francuskog prvenstva. Već je izvedbama na Croatia Cupu u Poreču najavio svojevrsni reprezentativni iskorak, a onda u istom tonu nastavio i na EP-u, zabivši Španjolcima četiri pogotka iz isto toliko pokušaja, dok je protiv Austrijanaca imao 5/6. Načinović je jedan od najvećih Perkovčevih dobitaka, mlad i potentan igrač, koji može na visokoj kvalitativnoj razini igrati u oba smjera, i u napadu i u obrani, te se svojim igračkim karakteristikama i profilom nameće kao dugotrajno rješenje na poziciji pivota.
Tin Lučin
Pored Načinovića, Lučin je još jedan izdanak riječke rukometne škole, koji predvodi aktualnu hrvatsku reprezentaciju u Njemačkoj. Prve rukometne korake također je napravio u Zametu, a onda nosio dresove Kozale, PPD Zagreba i Ademar Leona, a 2021. potpisao je s Wislom Plock, čije boje, kao jedan od ključnih igrača, brani i danas. Lučin je s klubom iz središnje Poljske posljednje dvije sezone osvajao kup, a trenutačno se nalaze na vodećoj poziciji nacionalnog prvenstva, s tri boda ispred Kielcea. Riječanin je, također, s 44 pogotka na kontu, najbolji strijelac Wisle u ovosezonskoj Ligi prvaka. Taj 25-godišnji lijevi vanjski (može igrati i na srednjem) oduševio je hrvatsku javnost na posljednjem EP-u gdje je, kao debitant na velikim natjecanjima, bio naš najistaknutiji igrač, te plijenio veliku pozornost svojom hrabrošću, odvažnošću i golovima. S pet pogodaka "la roji" najavio je "reprizu" i na europskoj smotri u Njemačkoj, no to više nije iznenađenje; Lučin je sada već etablirani "top" igrač sa širokim asortimanom napadačkih rješenja. Sposoban je proći igrača, ali i "bombardirati" izvana, te će predstavljati opasnost za sve vratare koji se u narednim danima nađu nasuprot njega.
Zvonimir Srna
Istu onu borbenost, srčanost i požrtvovnost koju je nekada, s kapetanskom vrpcom oko nadlaktice, na travnjaku demonstrirao njegov stric i legendarni hrvatski nogometni reprezentativac Darijo Srna - na parkete sada donosi i Zvonimir. Svoj rukometni put taj je 25-godišnjak započeo u Metkoviću, a onda s Dubrovnikom stigao do prvog ranga hrvatskog klupskog rukometa (i juniorske reprezentacije, s kojom je 2019., uz Ivana Martinovića, Josipa Šarca i Halila Jaganjca, osvojio svjetsko srebro), te dobio poziv Zagreba. Nakon kratkog "kaljenja" na posudbi u Gorici, Srna se vratio u redove "zagrebaša", i danas pripada redu nositelja igre hrvatskog prvaka, a prometnuo se i u jednu od vitalnih karika u Perkovčevom stroju. Igra na poziciji lijevog vanjskog, no osobito je važna njegova uloga u defenzivnoj fazi, gdje, zajedno s Načinovićem, suvereno gospodari središnjim dijelom obrambene zone. Srna je čvrst i agresivan igrač, čemu svjedoči i činjenica da je drugi prema broju isključenja u ovosezonskoj Ligi prvaka, a kao takav idealan je za čelnu poziciju hrvatskog "ministarstva obrane".
Marin Jelinić
Vrlo visoko u hijerarhiji hrvatskog "ministarstva obrane" kotira i 27-godišnji Marin Jelinić - još jedan "fighter" iz Metkovića. U rodnom gradu u dolini Neretve započeo je svoju rukometnu karijeru, a onda preko Kaštela stigao do našičkog NEXE-a, gdje je stekao potpunu igračku afirmaciju i sjajnim izvedbama skrenuo pozornost javnosti na sebe, da bi se prošle sezone pridružio Šoštariću i Stepančiću u Pick Szegedu. Jelinić je, poput ranije spomenutog Lučina, u reprezentaciju "de facto" upao igrom slučaja, odnosno zbog brojnih ozljeda i zaraza koronavirusom koje su diktirale kadar na EP-u 2022., no otkad se pridružio nacionalnoj selekciji - postalo je kristalno jasno da mu je upravo tamo i mjesto. Metkovac je učinkovit i pouzdan egzekutor s lijevog krila, a istodobno i polivalentan obrambeni igrač, koji u defenzivnoj fazi može vrhunski odigrati na poziciji halfa, ali i kao prednji u 5-1 obrani.
Matej Mandić
Iako je s 21 godinom najmlađi član Perkovčeve momčadi, ovaj 204 centimetra visoki Ljubušak na Euro u Njemačkoj došao je s ozbiljnom reputacijom ponajboljeg vratara rukometne Lige prvaka. Mandić je, naime, svojim bravuroznim obranama, kako izvana, s crte ili krila, tako i onih iz kontranapada i sedmeraca, jedan od najzaslužnijih za Zagrebove recentne rezultate u LP-u. O tome u kakvoj je formi taj mladić stigao u Mannheim najzornije svjedoči podatak da je trenutačno, sa 112 obrana, na drugom mjestu u konkurenciji svih golmana koji su branili u ovosezonskom izdanju najelitnijeg europskog klupskog natjecanja. U drugom dijelu utakmice sa Španjolskom s nekoliko nas je važnih obrana "pogurao" prema većoj gol-razlici, a onda protiv Austrijanaca počeo od prve minute i s deset obranjenih udaraca bio jedan od ponajboljih hrvatskih igrača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....