Ispalo je baš OK. 13 golova razlike ostavilo je pitanje kome je to uopće zanimljivo, no drago nam je bilo vidjeti Hrvatsku u obnovljenom izdanju, punom dobre volje kako lagano pobjeđuje u utakmici odluke za plasman na SP u Poljskoj i Švedskoj.

Da je bilo savršeno - nije. Da smo bili kompletni - nismo, ali bili smo reprezentacija u pravom smislu riječi i to je jedini važan kriterij. Moramo biti prvo važni sami sebi da bismo postali i drugima, pa tako i Fincima. Dobili smo nakon Eura to što smo htjeli, nakon loših izdanja momčad koja zna u kojem pravcu ide i kada jedan od naših najiskusnijih igrača, Marin Šego, kaže “da je bio i neki jači protivnik od Finske, sigurno ne bi dobro prošao”, sve je jasno.

Hrvatska s trojkom Duvnjak - Cindrić - Karačić ima glavu i rep, zna u svakom trenutku gdje je i čemu teži. Uz njih pravila u reprezentaciji postaju čvršća, a s takvim pravilima i momčad sigurnija. Ono bitno, kada govorimo o njima trojici, je da se nijedan nije previše potrošio, jer za respekt je situacija da ih uskoro čekaju četvrtfinala Lige prvaka.

Finska ipak nije mjerilo

Vidjelo se da je povratak Mamića donio puno obrani, koja, makar je primila samo 20 komada, nije briljirala, posebno na početku kada je Granlund djelovao kao Mikkel Hansen. Vidjelo se da uz dobro postavljena pravila Glavaš i Jelinić mogu biti prvi strijelci momčadi, vidjelo se da debitant kao Klarica može bez problema početi u udarnoj postavi, da može biti strpljiv, čekati priliku, da se neće se osjetiti kada u igru uđe Ćavar da je to njegov prvi reprezentativni nastup u kojem s lakoćom zabije četiri komada, a onda fula penal, napravi isključenja - klasično za mladog igrača. Uvijek dobre stvari u dobroj organizaciji isplivaju na površinu, makar uvijek stoji ona koju je rekao Horvat “da Finska za ovu našu reprezentaciju nije mjerilo vrijednosti”, No, ovdje nije bila bitna Finska nego mi sami i uvijek nas to treba voditi.

Dobro je Horvat rasporedio snage u utakmici, jedino je malo iznenadio s činjenicom da je iz sastava izostavio Načinovića, koji je idealan za ovakve utakmice, koji je velika perspektiva, koji uostalom dobro igra u dresu francuskog Montpelliera. Sigurno je da će u Varaždinu biti drugačije.

Ovaj sastav je nakon posljednjih krahova dobro krenuo. Prvo, obnovljen je i u njemu su svi najbolji igrači, što nije bio slučaj. Drugo, sastav nije bio kompletan, jer jako je nedostajao Musa u sredini obrane, pa Srna koji tu obranu čini bržom i boljom, što je jako važno u turnirskim sustavima velikih natjecanja.

Dovoljna širina

Jako je nedostajao Mandić na halfu i prednjem, jako je nedostajala lakoća Martinovića na desnom vanjskom, kao i snaga Šebetića kada situaciju treba primiriti. Čupić uvijek nedostaje, ali ono bitno za vidjeti je da su oni koji su ih nadomjestili to napravili dobro. Klarica, koji je možda i četvrta opcija na desnom vanjskom, pokazuje da može više, Glavaš pokazuje da može mijenjati Čupića, Jelinić Mandića, a sve su to detalji jako važni u svakodnevici rukometa danas, svakodnevici koja nosi probleme, ozljede i činjenicu da moraš imati širinu da bi mogao opstati u vrhu.

Ta širina nije iste kvalitete kao prvi izbor, ali je sigurno, s pravim ulaganjem kao što je bila ovakva utakmica s Finskom, jako važna za budućnost. Nema toga koji nije u stanju Finskoj zabiti 10 komada, ali deset komada je puno manje važno od momčadi koja je u Vanti izvukla stvari na dobar put.

Sada treba u Varaždinu ponoviti epizodu viđenu u Finskoj, 13 razlike ne smije biti nikakav razlog za opuštanje. Horvat je na prošlom okupljanju, kada nismo igrali utakmice, rekao “ponovo se uči biti hrvatski reprezentativac”. I samo to se mora vidjeti kraj Drave u subotu. Finska nije mjerilo, ali doći će i oni koji jesu, a sve ih je više definitivno i čeka nas jako teško SP 2023. godine, na kojem se borimo za odlazak u olimpijski Pariz 2024.