Dobrano smo zakoračili u siječanj, odnosno u "ono doba godine" kada rukomet, sukladno hrvatskoj sportskoj tradiciji, zasjeda na pijedestal središnjeg nacionalnog sporta. Zastori nad Europskim prvenstvom u Njemačkoj svečano su podignuti, a rukometna groznica u domovini svojevrsni će vrhunac doseći tijekom današnjeg dana, kada će redizajnirane hrvatske trupe, predvođene izbornikom Goranom Perkovcem, u prvoj utakmici u Mannheimu jurišati na Španjolsku. O izgledima naše reprezentacije na turniru najboljih momčadi Starog kontinenta i svim izazovima koji joj predstoje razgovarali smo s legendarnim hrvatskim izbornikom Linom Červarom.
- Pratio sam utakmice s Crnom Gorom i Slovenijom na Croatia Cupu, druga utakmica je bila bolja. Obrana je bila dobra, a čim je obrana dobra, otvara se mogućnost brze tranzicije. Također, brzo smo se vraćali u obranu, što je vrlo pozitivno.
Moramo biti optimisti
Što vam se svidjelo?
- Drago mi je da je više mladih igrača pozvano u reprezentaciju, i mislim da moramo biti optimisti, ova mladost sigurno može isporučiti dobar rezultat. Ne slažem se s tezom da mi više ne pripadamo svjetskom vrhu, tvrdim da smo još uvijek svjetska velesila. Mi smo 2020. godine igrali u finalu Europskog prvenstva, nije to bilo baš tako davno, moramo vjerovati da to možemo ponoviti. Možemo se nositi sa svima, to je pokazala i utakmica s Danskom prošle godine na Svjetskom prvenstvu, gdje smo jedini uzeli bod Dancima. Ciljevi moraju biti visoki, neće biti dobro ako budemo imali niske ambicije. Dečki su pokazali borbenost i puno pozitive, a vidjet ćemo kako će to izgledati sa Španjolskom.
Upravo se utakmica sa Španjolcima već tjednima apostrofira kao ona koja bi mogla determinirati put hrvatske reprezentacije na Euru. Kako vi gledate na to?
- Smatram da su Španjolci u laganom padu. Više ni Kielce nije toliko jako kao što je bilo, a tamo igraju njihova dva važna igrača, braća Dujšebajev. Imaju oni i druge igrače koje treba respektirati, i ne tvrdim da su slabi, ali mi se ne trebamo bojati nijedne reprezentacije. Definitivno imamo izgleda protiv Španjolaca, nema nepobjedivih - podcrtao je naš sugovornik.
Vaša "zlatna generacija" godinama je bila inspriracija svima za postizanje velikih rezultata. Mogu li se povijesni pothvati vaše "zlatne generacije" koristiti kao motivacija ili podstrek današnjoj reprezentaciji koja je na Europskom prvenstvu?
- Putokaz nam treba biti velebni uspjeh koji je postigla generacija Balića, Metličića, Džombe, Lackovića, Kaleba, Sulića, Vorija i Šole. Ako je, naime, ona čuvena mlada hokejska reprezentacija SAD-a 1980. na Zimskim olimpijskim igrama u Lake Placidu napravila "čudo na ledu", pobijedivši dotad nepobjedivu "zbornaju", onda su naši rukometaši na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu i na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni napravili "čudo na parketu". Oni su za mene junaci 21. stoljeća, jer su bili posljednji u Europi, a onda u 18 mjeseci potukli cijeli svijet i uzeli dvije najveće titule, naslove svjetskih i olimpijskih prvaka. Pokazali su da ne postoje favoriti te kako ne postoje nepobjedivi ako složiš momčad koja vjeruje u to što radi. Važno je vjerovati u naše igrače i bodriti ih - naglasio je "Mago di Umago".
Visoki ciljevi
Što kažete na situacije u kojima se smanjuju ambicije reprezentacije uoči početka Europskog prvensva? Nekada su u startu bile uobičajene priče o napadu na medalju ili čal na samo zlato?
- Apsolutno nisam za niske ciljeve. Ako se boriš za peto mjesto, bit ćeš deseti, a ako se boriš za prvo, onda možeš do medalje. Niski ciljevi - niske šanse. Visoki ciljevi - visoke šanse. Ja sam uvijek za visoke ciljeve, u svakom sportu. Hrvatska može napraviti pozitivan rezultat na Europskom prvenstvu, kvalificirati se na OI i tamo biti na vrhu, to je moje mišljenje. Ako ne ciljamo na medalju, onda smo u banani! Ja ne priznajem takav pristup, da sutra budem izbornik ponovno bih išao na to da budemo prvi, i zanimalo bi me samo imam li igrače koji mogu realizirati moju ideju i viziju. Ne pobjeđuje momčad koja je bolja, već pobjeđuje momčad koja ono što zna - dovede do najviše razine. Ne treba imati previše ideja, već malo, ali pravih, koje možeš implementirati u kratkom vremenu.
Medijskim prostorom u posljednje vrijeme dominira i narativ prema kojem Hrvatska stilom igre kaska za najjačim svjetskim reprezentacijama, osobito u pogledu brzine. Slažete li se s takvim razmišljanjem?
- Mnogi se pitaju kako to da su Skandinavci sada preuzeli dominaciju u svjetskom rukometu, a ja bih rekao da su si skrojili rukometna pravila koja im najviše odgovaraju. Naglasak je na atleticizmu i trci, gdje su jaki, oni trče kao rakete, ali istodobno su oborili definiciju rukometne igre. Rukomet je misaona igra, pa neće valjda pretrčavanje odlučivati utakmice, treba i nadigrati protivnika, to je smisao svakog kolektivnog sporta. Ja sam, kao što je razvidno iz knjige koju sam napisao, okrenut umu. Momčad treba spremiti tako da ona može svoje potencijale dovesti do maksimuma.
- Ne možemo reći da su naši igrači sporiji od drugih te kako ne mogu trčati, naravno da mogu, kako ne bi mogli... Pokazali su to i na ovom turniru u Poreču, to su mladi igrači koji nemaju nikakav kompleks. Vidio sam kod naših dečki entuzijazam, volju i želju za dokazivanjem, kao i da su skloni trčati. Sada je bitna taktika, da svaki od njih ima jasnu ulogu i da ih stariji suigrači povedu prema rezultatu.
Što kažete na zahtjev reprezentativaca i stožera, a podržao ih je i HRS, da ih se prestane nazivati "kaubojima"?
- Ne znam koliko je to imalo smisla pred samo natjecanje kada se ljudi spremaju i koncentriraju na izazove koji su pred njima. Po meni je to promašaj. Trofejnu reprezentaciju koja je napravila najveći sportski podvig u 21. stoljeću u kolektivnim sportovima se stavlja u tu priču, a njih treba uzimati kao primjer svima ostalima. Oni kada su igrali i osvajali prvenstva nisu razmišljali jesu li "kauboji", "vatreni" ili "pakleni", da su razmišljali o tome - nikada ne bi postigli sve što su postigli. Oni su se borili za dres svoje zemlje i bili su gladni uspjeha - zaključio je Lino Červar.