Skandinavski rukomet dominira svjetskim posljednjih godina. Danska, Švedska i Norveška su predvodnici apsolutno, no u posljednje vrijeme dobivaju neočekivanu pratnju Islanda i Farskih otoka. Legitimno je pitanje ‘kako možete izgubiti od Farskih otoka’ kao što se to dogodilo Hrvatskoj prošle nedjelje u utakmici od 5. do 8. mjesta na Svjetskom prvenstvu U-21.

Doista je neobično da zemlja od 54.000 stanovnika (zagrebački kvart Gornja Dubrava, primjerice, ima 58.000) uopće može napraviti takvu selekciju za igrati protiv najboljih. Ali, ljudi rade, trude se, napravili su sustav iz tog sustava dočekali su jednu super generaciju i danas ih u svjetskom rukometu poznaju svi.

Island je trajna vrijednost od ‘95 kada su se na temeljima Šilje Bambira počeli podizati sa Sigurdssonom, Johanssonom, Stefanssonom. Danas je normalno da Island sa svojih 375.000 stanovnika radi takve selekcije koje s razlogom oduševljavaju rukometni svijet. To nije slučajno. Oni kao i Farski otoci nemaju širinu u svakoj generaciji imati nešto takvo, ali kada ‘natrči’ izvanserijska generacija to se može pretvoriti u priču za sva vremena. Island je svojevremeno to uspio osvajanjem olimpijskog srebra u Pekingu i europske bronce u Beču. I ide dalje, sprema novu super generaciju o kojoj će se sigurno čuti. Zato, koliko god nekima bilo neobično, nije neobično izgubiti od Farskih otoka i Islanda, a tu su i konkretni pokazatelji da samo manje upućeni mogu ostati u šoku.

Krenuli 2015. godine

Krenut ćemo s Farskim otocima. Oni su krenuli s rukometom u lipnju 2015. godine i odmah su osvojili IHF razvojno natjecanje, pa su to ponovili i 2017. godine. 2019. nije ih bilo, ali su se zato ove godine prvi puta u povijesti plasirali za Europsko prvenstvo koje će se 2024. godine održati u Njemačkoj. Prošli su kao treći u skupini, iza Austrije i Rumunjske. Izbacili su Ukrajinu, pobijedili kod kuće i Rumunjsku i Ukrajinu i šokirali rukometni svijet. Iz te selekcije nekolicina važnih igrača su još juniori koji su igrali na nedavno završenom SP u Njemačkoj i pobijedili nas u bori za 7. mjesto.

Njihova najveća zvijezda je Elias Ellefsen Skipagøtu srednjak koji će dogodine igrati u dresu Kiela. On je godinama bio u švedskom Sävehofu s kojim je osvojio Kup i prvenstvo Švedske kojeg je bio MVP, igrao je Europsku ligu, bio njen drugi strijelac, zabio Rumunjima 13 komada u susretu odluke za plasman na Euro.

Njegova majka Gunn Ellefsen predsjednica Rukometnog saveza Farskih otoka, a brat Roi suigrač u istoj selekciji, kao i bliski rođak Oli Mittun kojeg smatraju još većim talentom (lijevi vanjski), a koji već sada nastupa za Sävehof.

Elias Skipagøtu je debitirao u Švedskoj ligi kao 18-godišnjak u porazu Sävehofa od Aligsasa 29:27, ali je u debiju zabio pet golova i već tada je puno toga bilo jasno. Išao je u srednju školu u dobro znanom Partilleu, živio uz dvoranu, učio i napredovao najviše s Michaelom Apelgrenom koji će dogodine postati šef PICK Szegeda. Doma to nije mogao, jer tada nije bilo lige, a on dolazi iz zajednice od oko 5.000 stanovnika koja se zove Hoyvik, a koja se nalazi u blizini glavnog grada Torshavna.

Počeo se tamo u lokalnom H71 baviti rukometom nakon nogometa koji je prestao igrati sa 16 godina. Ellefsen je inače prezime njegove majke, a Skipagøtu dolazi s očeve strane. Otprilike to znači “na brodskoj ulici”. U početku su ga svi zvali Skippen, a sada samo Elias. To je priča 21-godišnjaka o kojem će se tek čuti u svjetskom rukometu, a kojem prezime još uvijek teško svi pogađaju.
U međuvremenu na Farskim otocima je niknula liga, klubovi Vestmanna, Stranda, H71, Neistin. Njihov trener juniora Mark Lausen-Marcher počeo je raditi u klubu u kojem je ponikao Skipagøtu i ima samo 32 godine.

Pet velikih talenata

Da čuđenje oko njihovog uspjeha bude manje još nekoliko podataka. Trener seniorske selekcije koja se plasirala na Euro je Peter Bredsdorff Larsen trener danskog Silkeborga, koji je bio je pomoćnik Gudmunduru Gudmundssonu na OI u Riju kada je Danska osvojila zlato. Ti mladići koji su u nedjelju pobijedili nas, da nam bude manje neugodno, lani su na Euru mladih dobili Dansku i ta pobjeda bila je prva ikada koju je neka momčad s Farskih otoka ostvarila protiv Danske, a njima koji su pod Danskom to jako puno znači.

Ima još… Hakun Teigum je desno krilo, najbolji strijelac momčadi, krilo u danskom Aarhusu koje dogodine ide u Füchse Berlin. Bio je najbolje desno krilo danske lige, Austriji je u kvalifikacijama zabio 11 golova i bio prvi strijelac Euro kvalifikacija uopće.
Bilo bi dobro naučiti neke stvari od Farskih otoka, sigurno…

Za Island znamo da je top i impresivno je to njihovo trajanje u vrhu godinama s obzirom na broj stanovnika. Još je impresivnije da u mladoj selekciji koja je u Njemačkoj osvojila broncu svi s jednim izuzetkom igraju u domaćoj ligi, a proći će vrlo malo vremena dok ne počnu ići putem bogatijih Danske i Njemačke s kojima će nastaviti rasti. Taj jedini izuzetak je veliki pivot dvometraš Trygvi Thorsson iz švedskog Sävehofa.

Producirali su pet velikih talenata o kojima će se sigurno čuti. Vratar Vignir Sigurjonsson visok je 198 cm i brani u neznanom Atfrtueldigu iz kojeg dolazi iz šuter lijevi bek Thorstein Leo Gunnarsson, dvometraš. Gle čuda, od tamo je i njihov izbornik Einar Einarsson mladi trener koji je za pomoćnika uzeo najboljeg islandskog pivota svih vremena Roberta Gunnrassona koji je veliku karijeru osim u timu Islanda koji je osvajao medalje ostvario i u Gummersbachu, Löwenu, PSG-u i Aarhusu. Imaju dva super pametna srednjaka Andri Mar Runarssona iz Haukara i Benedikta Gunnara Oskarssona iz Valuru.

Strašan potencijal kada znate da imaju Kristjanssona koji je MVP Lige prvaka, Magnussona najboljeg strijelac Bundeslige, Gislasona pivota RN Löwena, Hallgrimssona koji je vratar u Nantesu. I nema tu čuđenja kada uspiju, a zemlja su koja je samo iz bazena od 375.000 ljudi pronašla takve rukometaše. To treba i znati i moći.