Mateo Maraš bio je otkriće susreta protiv Nizozemaca u Osijeku. Bio je najefikasniji hrvatski strijelac, odigrao je vrlo dobru utakmicu u dva smjera, donio preokret u prvom dijelu kada je naša reprezentacija bila u velikom minusu i na koljenima. A u Eindhovenu uopće nije bio u sastavu. Ovo je sjajna poruka koju je poslao. Digao je momčad, premda se od mladih igrača takve stvari nemaju pravo očekivati. “Mali” je pokazao “krv”, ušao je u “fight” sa Steinsom koji se upravo na tome ugasio koliko ga se uopće može ugasiti, vrag je to...
U Osijeku glavna rola, u Eidhovenu tribina. Jeste li to očekivali?
- Ne znam, svaki puta je lijepo tu doći, čast i privilegija. Nije mi to ništa uopće problem. Čak sam dobio i priliku i jako sam sretan zbog toga. Malo lošiji smo bili u Eidhovenu, ali doma je bilo OK. Publika te ipak ponese, dok smo mi imali sjajnu podršku.
Premijeru ste imali na Euru 2022. godine.
- Da, u Budimpešti protiv Danske. Samo sam to odigrao, izgubili smo i pričati o tome više nema smisla.
Mlad ste igrač, rano ste otišli iz Splita, kako je to utjecalo na vas?
- Sigurno da mi je tu jako pomogao Željko Babić s kojim sam radio u Pelisteru, prije su me u Akademiji trenirali Balić, Metličić, Anušić... Veliki iskorak mi je to bio, rekao bih prva prilika. Nakon toga se dogodila Tatabanya koja je jako dobra opcija. Zadovoljan sam. Evo baš idem na trening u podne (ponedjeljak), jer igramo sutra Kup protiv Csurga.
Kako funkcionirate u Tatabanyi, nije lako?
- Funkcioniramo dosta dobro, Gabor Ancsin koji je klupska legenda i prvi mađarski desni vanjski na prošlom SP smo je tu konkurencija. Igramo pola - pola, tu nema nikakvih problema, što je plus jer je Mađarska liga jako napredovala i igra se baš dobar rukomet.
Jeste li očekivali šansu u Osijeku nakon što vas nije bilo u Eindhovenu?
- Ja sam uvijek spreman, nemam problem s time niti u jednom trenutku. Energiju koju unosim ne mogu opisati, kada igraš kući onda je to valjda tako, drugačiji osjećaj meni posebno.
Nizozemska je bila sjajan protivnik, ima tri boda iz dva susreta s nama?
- Mislim da je dosta dobra momčad, da pružaju puno više nego što se u javnosti predstavlja. Sigurno da ne možemo biti zadovoljni, ali oni su momčad koji gotovo da ne radi tehničke pogreške, ne troše lopte, mirni su, organizirani. Steins i Smits su igrači koji ih pokreću. Točno onako kako bi momčad trebala izgledati.
Posljednji napad, jesmo li mogli drugačije?
- Sigurno da je bilo mudro, a ako netko treba rješavati takve situacije, to je kapetan ili netko drugi od najiskusnijih igrača. Duvnjak je bio jako blizu, šteta za taj posljednji gol.
Imali smo jako tešku utakmicu.
- Najviše su nam problema radili u tranziciji i igri jedan na jedan, rade odlične izolacije. Spajali smo na Steinsa i Smitsa koliko smo mogli, ali ne možeš uvijek. Puštali smo krila, bilo je jako nezgodno. Moj dojam je da nam stalno fali treninga, jer dolazimo iz različitih sustava i s postavom recimo koja se dogodila nismo valjda nikad skupa bili na terenu. Te stvari ne idu preko noći.
Što očekujete do kraja kvalifikacija?
- Mislim da pobjede protiv Grčke i Belgije ne bi trebale doći u pitanje. Grci su trenutno prvi, nezgodni su, ali mislim da smo mi bolji i da ćemo to dokazati kada bude trebalo. Ove dvije utakmice su nam veliko iskustvo u tom smislu.
Kakav je vaš daljnji plan u Mađarskoj?
- U Tatabanyi sam, ostat ću tamo još sljedeću sezonu, onda ćemo vidjeti.
Daje li otac Ivica (glasnogovornik i team manager reprezentacije) savjete kao bivši rukometaš?
- Daje, stalno, ali ja ih rijetko slušam.
Stignete li do Splita?
- Slabo, otkad sam tu u Tatabanyi bio sam možda dva ili tri puta.
Kratak i jasan, definitivno ima glavu i stas za veće stvari i sada je samo na Perkovcu da mu pronađe stalnu poziciju da to uspije pokazivati kako je to učinio u Osijeku. On i Klarica, dva ljevaka koji nisu bili ni blizu SP u Švedskoj. E da...