Island ima 371.000 stanovnika. Ako već pričamo koliko je maloj državi teško stvoriti velike stvari. Island je mala ponosna vikinška država s glavom i repom, nije joj problem proglasiti stečaj pa krenuti od nule. Island je 1995. organizirao SP rukometaša besprijekorno, skromno, samo onako kako on zna. Tada oko toga počela se stvarati velika rukometna priča koja traje i danas, koja je imala svoje velike junake u Grimssonu, Johanessonu, Sigurdssonu, Stefanssonu, Hrafnkelssonu...

Rasli kroz Bundesligu

Mali su i kada su krenuli prvo su stvorili sustav, školu, iz škole su gradili mnogo toga dobrog što danas u svjetskom rukometu postoji. Nemaju novca za svakodnevni rukomet, ali za nacionalni naboj pronašli su rješenje. Najbolje proizvode su prvo stvarali, onda polako počeli plasirati po najboljim ligama svijeta, prvo po Njemačkoj, Španjolskoj, nakon toga Francuskoj... Ne postoje slučajno Alfred Gislasson koji vodi Njemačku, Dagur Sigurdsson koji vodi Japan, Patrekur Johanesson koji je dugo vodio Austriju, Gudmundur Gudmunsson koji je vodio Dansku i jake bundesligaške klubove, Erlingur Richardson koji je na dugo bio klupi Nizozemske, Arnor Atlasson u Aalborgu... Oko njih rastu igrači, sustav ih izbacuje, oni zarađuju u inozemstvu, onda se s radošću vraćaju doma i postaju Island koji je danas jedinica za vrijednost svjetskog rukometa.

Naravno da to stvaranje ne može biti takvo da bez prekida “rađa” medalje, ali u određenim razdobljima Island postaje momčad koja pokazuje svu raskoš. Jednom prije desetak i više godina jedan Island predvođen Olafurom Stefanssonom i fenomenalnim strijelcem Gudjonom Valurom Sigurdssonom stvorio je olimpijsko srebro u Pekingu i europsku broncu u Austriji. Taj Island je predvodio temeljiti i seriozni Gudmundur Gudmundsson. Bio je to vrhunac jedne odlične generacije s kojom nije priči bio kraj.
Evo, 14 godina nakon bronce na Euru u Austriji oni ponovo imaju jednu sjajnu reprezentaciju spremnu za velike stvari. To naravno nije slučajno, već govori da je ta generacija stvorena na Islandu na krajevima one prošle velike priče. Ove godine je Gudmunssona zamijenio mlađi, dojučerašnji kapetan Snorri Gudjonsson. Još 2019. počeli su se na SP u Nejmačkoj pojavljivati neki Magnusson, Kristjansson, Arnasson, Gislasson i, uz iskusne Palmarssona, Gudmundssona i Gustafssona, počelo je građenje druge velike islandske priče. To ne ide preko noći, to se stvara godinama i danas se evo polako pretvara u vrlo moćnu europsku priču. Island ima jako dobru momčad. Tko je čini u prvom redu?

Na golu stari dobri letač Gustafsson i mladi Halgrimsson koji je brani u francuskom Nantesom s našim Pešićem. Snažnu vikinšku obranu sada čini trojac Elvar Jonsson, Arnar Arnasson i Imyr Gislasson. Prva dvojica igraju u Melsungenu, jedan lijevi vanjski, drugi pivot, a treći igra kao pivot u RN Löwenu. Tu je još i odlični ljevak Viggo Kristajnsson iz Leipziga. Dakle - Bundesliga. Krila su godinama među najboljima u Europi, Bjarki Elisson iz Veszprema, nekada iz Berlina najbolji je strijelac Bundeslige i Singvaldi Gudjonsson koji igra u poljskom Kielcu kao desno krilo. Njegova rezerva je Odin Rikardsson, najbolji strijelac Europske lige lani u dresu švicarskog Schaffhausena. Uz Elissona je neobični Islanđanin Steven Valencia koji igra u portugalskoj Benfici, inače Kolumbijac.

Za pivote smo rekli, dok je vanjska linija poduplana na svakoj poziciji. Lijevo lucidni i najbolji islandski rukometaš Aron Palmarsson koji se vratio doma nakon Veszprema, Barce i Aalborga, pa novi lider momčadi je već treću godinu, brzi Gisli Kristjansson iz Magdeburga, MVP lanjske Lige prvaka nakon naslova koji je osvojio. Iza leđa mu je mali kompjutor Janus Dadi Smarason koji dogodine ide u Szeged. Desno je Omar Ingi Magnusson, u tri godine u Magdeburgu izrastao u najboljeg strijelca Bundeslige, dodatak mu je čvrsti i brzi Viggo Kristjansson koji nastupa u Stuttgartu. I još srednji kojeg koriste i lijevo Haukur Thartarsson, veliki talent koji nosi dres poljskog Kielca. Dakle, gotovo kompletna udarna postava igra u najjačoj ligi svijeta u Njemačkoj i na neki način svi oni su na ovom Euru doma, plus igrači jakih europskih klubova.

Samo su ih Mađari razbili

Sanjaju Islanđani kako ponoviti generaciju velikog Olafura Stefanssona 2008. u Pekingu kada je Islandu donijela prvu olimpijsku medalju u povijesti. Olimpijsko srebro. E, to treba moći. Pazite govorimo o kolektivnom sportu u zemlji sa 371.000 stanovnika danas. Pametnom dovoljno.

Čekaju vizu za OI kvalifikacije, nisu je izborili lani u Švedskoj. Ovdje su svima bili blizu, osim Mađarima koji su nevjerojatno lako razbili.