Novo teško stradanje Lokomotive dogodilo se u Metzu. Nitko nije imao iluziju da će biti lako, no bilo je - prelako za Metz. Lokomotiva nije bila ozbiljan protivnik na ovoj razini. Trebat će puno vremena da ponovo imamo ekipu koja će moći konkurirati europskom vrhu. Nažalost, to je istina.
Lokomotiva je izgledala potpuno nekonkurentno za Ligu prvakinja. Istina je da je ekipa mlada, da uči, ali Liga prvakinja teško tolerira takve stvari. Kada utakmicu počneš s dva promašena zicera, dvije izgubljene lopte i s dva penala, kada u 16. minuti gubiš 10 pogodaka razlike, a trener mora zvati drugi timeout ne bi li kako-tako zaustavio totalno potonuće, sve je rečeno. Lokomotiva uči, ali sasvim sigurno kvalitetom ne spada u Ligu prvakinja i Metz je to za samo 15 minuta savršeno pokazao.
Ovo je jedan od izvještaja koji može početi onom legendarnom rečenicom “iako su gošće povele 0:1...” Sve drugo bio je Metz. Lokomotiva je zabila pet golova u prvom poluvremenu iz igre, primila čak 18 iz igre, Metz je jednostavno bio prebrz, čak i kada bi se lokosice uspjele obrambeno postaviti. Pucala je Lokomotivina obrana u igri jedan na jedan, Bruna de Paula je radila što želi, jer je jednostavno nitko nije mogao zadržati. A napad? S krila nula golova u 30 minuta, s crte isto tako, vratarka Sako se proslavila, makar je Šoštarić govorio da je stalno dolje, to nije baš puno pomoglo.
Nije dobro izgledala Lokomtiva i nije to bio nikakav napredak u odnosu na Storhamar ili Györ. Metz se poigravao, lako osvajao lopte u obrani, radio kontre, jedna od onih utakmica u kojima treneri uživaju kao što je to ovaj puta bio slučaj s Mayonnadeom. Već nakon 15 minuta u igru su počele kapati sve, svima je dao priliku, a prednost je rasla i poluvrijeme je završilo na čak -14 golova razlike.
Potonuće je nastavljeno u drugom dijelu. Probala je Lokomotiva izmjenama naći sretnija rješenja, ali taj napad izuzev Stele Posavec nema snagu nositi se s Metzom. I tako se stiglo do -20 u 42. minuti utakmice što je bilo jako teško za Lokomotivu. I nakon -20 potonuće je nastavljeno, pokušao je to Šoštarić timeoutom zaustaviti, ali nije tu stvar u timeoutu. Metz je bio u svom filmu, radio je posao za sebe kako najbolje zna i samo potvrdio da usprkos velikim promjena ove sezone ima jako dobru ekipu. Na kraju je Šoštarić poštedio svoju najbolju igračicu Stelu Posavec i dao priliku igračicama koje manje igraju.
Nakon -24 u Storhamaru, nakon -16 u Gyoru, ovo je bilo rekordnih -25 golova razlike, no to je - koliko god bilo teško nositi se s tim - realnost.