Proteklog vikenda počela je Liga prvakinja. Podravka nije uspjela doma izaći neporažena iz utakmice s Krimom, ali je dokazala da će nakon dužeg vremena jedan naš klub biti konkurentan na elitnom klupskom planu. Sada im slijedi učenje pobjeđivanja, ništa čudno, s obzirom da su nekoliko godina bile daleko od elite.
U srijedu pak srijedu počinje i Liga prvaka. U njoj će nastupati kao i prethodnih sezona naš Zagreb. Danas više ne postoji Liga prvaka s nekim lakšim rasporedom, danas je tu 16 vrlo jakih momčadi i nema nemogućih ishoda. Dokaz za to je lanjska sezona u koju je Zagreb ušao kao totalni autsajder, dok je prošao izuzetno tešku skupinu i nakon četiri sezone plasirao se među 12 najboljih europskih sastava. Liga prvaka ima bogatijih i siromašnijih, kvalitetnijih i manje kvalitetnih sastava, sastava s dužim i kraćim rosterima, ali sezona je izuzetno duga, naporna, mogu je svakodnevno presijecati ozljede i problemi, najviše toga ipak ovisi u trenutku kada se svaka utakmica događa.
Samo kao detalj treba znati da će ovu sezonu presjeći SP kojem će domaćini u siječnju biti Hrvatska, Danska i Norveška. Ne postoji klub koji cijelu sezonu igra na najvišoj mogućoj razini, ne postoji igrač koji sve može sam. I samo onaj tko je spreman iskoristiti priliku u datom trenutku može računati na dobar plasman. To su najviši kriteriji rukometa danas, nije ih jednostavno pratiti, ali Zagreb uspijeva usprkos silnim teškoćama i činjenici da se proračunom ne može približiti najjačim sastavima današnjice.
Ovogodišnja Liga prvaka bit će drugačija od dosadašnjih. U njoj neće biti Kiela, što se ne događa često. Zamijenit će ga berlinski Füchse. U njoj će biti PSG nakon dugo godina bez Nikole Karabatića, Aalborg bez Mikkela Hansena, Kielce bez Wolffa, u njoj neće biti starosjedioca Montpelliera koji će zamijeniti Nantes, neće biti Porta koji je zamijenio Sporting, GOG-a koji je zamijenila Fredericia. U Ligu prvaka se vratio bukureštanski Dinamo bez Pascuala na klupi i Cindrića na terenu. Veszprem je ostao bez Yahie, Szeged je u potpuno novom ruhu. Svatko ima svoje probleme, svoje istine, svatko se s promjenama treba znati nositi i bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se kroz sezonu to odvijati.
Liga prvaka drži svoj format sa 16 klubova, on se udomaćio. Međutim format postaje dosta uzak i kako rukomet voli pratiti trendove koje posebno diktira nogomet, lako je moguće da Liga prvaka doživi u godinama koje dolaze bitnu transformaciju. Koliko to može biti isplativo za rukomet, ključno je pitanje, jer kada je nogomet u pitanju UEFA je to sjajno riješila. Rukomet to ne može postići, barem ne na ovaj sadašnji način, a koliko je stvarno spreman na promjene veliko je pitanje.
Liga prvaka je sasvim sigurno stvar s kojim si cijeli rukomet može jako pomoći u budućnosti i zato je bitno u budućnosti vući prave poteze. Da bude sama sebi svrha, to rukomet sigurno neće odvesti dalje. A da ima privilegiranih i onih drugih, to je činjenica od koje nitko ne može pobjeći. Suci su samo istureni dio te priče. Od toga se EHF mora odmaknuti, odrasti i postaviti se kao gazda cijele situacije. Tek kada se taj uvjet ispuni, neće biti problema koji se ponavljaju kroz godine. Prošlo je 30 godina od osnivanja Kuće rukometa u Beču koja je nedvojbeno europski rukomet, samim time i svjetski, digla na višu razinu, ali revolucija jede svoje djecu i možda je vrijeme da se smisli neka nova. U korist - rukometa.