U Kölnu će 18. i 19. lipnja biti kraj ove rukometne sezone, sa spektakularnim turnirom četiri najbolje europske momčadi u ovom trenutku. Možda se tom društvu može priključiti PSG, ali PSG je ispao od Kiela u četvrtfinalu. Ostali ove sezone do te kvalitete teško mogu, Aalborg nije bio na lanjskoj razini, Szeged, Flensburg i Montpellier nisu uspjeli napraviti korak više, Vardar je daleko od negdašnje klase...
Često vole reći da je Köln njemačka privilegija. To bi se moglo suditi po startu, jer na prvih sedam završnih turnira Nijemci su uvijek imali predstavnika, a u tih prvih sedam pokušaja naslove su nosili dvaput Kiel, Flensburg i Hamburg. Nakon tih uvodnih sedam nastupa Nijemac nije bilo tri godine u nizu pa su se vratili s naslovom Kiela, da ih lani opet ne bi bilo, dok su se ove sezone ponovo vratili s Kielom. Sve više kroz godine Köln se pretvorio u neutralni teren europskog rukometa, a Lanxess Arena postala je njegov istinski spomenik. Većeg rukometnog spektakla na svijetu - nema.
Hrvatska će ove godine u Kölnu biti najposebnija priča europskog rukometa. Naime, makar nemamo kluba u završnici - kao što ga nismo imali ni u 12 prethodnih sezona - četiri hrvatska rukometaša igrat će u četiri kluba koja će ove godine igrati završni turnir Lige prvaka. Nemaju to ni Danska, ni Francuska, ni Španjolska... Toliko o tome ako se spominje neka velika kriza, nedostatak kvalitete i slično. To se eto dogodilo prvi puta u povijesti hrvatskog rukometa.
Luka Cindrić branit će europski naslov s Barcelonom, Domagoj Duvnjak dolazi s Kielom, Igor Karačić koji je bio i jedini hrvatski igrač s MVP naslovom u Kölnu s Kielcem, a Manuel Štrlek sa Veszprem.
Ivan Čupić je najveća posebnost Kölna i europskog klupskog rukometa. Ivan Čupić je jedini igrač koji je iz Kölna odnio tri naslova prvaka Europe, nije to uspio ni veliki Nikola Karabatić, ni drugi veliki igrači poput Mikkela Hansena, dok je Čupić ujedno i jedini igrač koji je obranio naslov prvaka Europe jer je 2016. otišao do kraja s Kielcem, godinu dana kasnije s Vardarom.
Hrvatska je imala sudionike na svih 12 završnih turnira, bilo ih je čak i do 11 njih kao 2016. godine. A recimo lani smo imali jednog jedinog Luku Cindrića koji je ponio naslov prvaka Europe s Barcelonom. No, ove godine naslov prvaka Europe ne možemo promašiti. Kada smo kod brojanja, klub koji je imao najviše hrvatskih igrača u povijesti na jednom Final Fouru je Kielce u čijem je dresu 2013. igralo čak pet hrvatskih rukometaša.
Hrvatska je imala 23 igrača na 12 završnih turnira. On njih 23 čak ih je deset ponijelo naslov prvaka Europe: Čupić 3, Karačić 2, Duvnjak 2, Cindrić 2, Štrlek, Buntić, Šego, Lacković, Vori i Bogunović po 1. Osvojili su naslove sa šest različitih klubova - dvaput s Vardarom, po jednom sa Barcelonom, Kielom, Hamburgom, HSV-om i Kielcem.
Prvi prvak Europe u Kölnu bio je Kiel 2010. godine, u finalu bolji od Barcelone, a tada je prvi nastup za Hrvatsku u Kölnu uopće upisao Pero Metličić u dresu Ciudad Reala.
Prvi naš naslov prvaka Europe ponijeli su Duvnjak, Vori i Lacković u dresu Hamburga 2013. godine, svladavši u polufinalu Kiel, a u finalu Barcelonu. Duvnjak je tada u finalu zabio 4, Lacković i Vori po 2 gola.
Godinu dana kasnije naslov je odnio Flensburg čiji je dres nosio Goran Bogunović. Bio je u sastavu, ali bez gola protiv Kiela.
Poljski Kielce je 2016. prvi puta postao prvak Europe sa hrvatskom četvoricom Čupić, Musa, Šego i Buntić. Bilo je to najuzbudljivije finale u povijesti riješeno sedmercima, Kielce je svladalo Veszprem 39:38. Buntić nije bio u sastavu, Šego je branio sa Szmalom, Čupić ostao bez gola, Štrlek je zabio 4.
Godinu nakon Kielca na tron se popeo Vardar sa dvije super pobjede protiv Barce u polufinalu koje je riješio Cindrić i PSG-a u finalu koje je riješio gol Čupića. Cindrić i Čupić u finalu su zabili po 3, dok je Karačić bio bez gola.
I dvije godine kasnije Vardar je bio na tronu, a njegov dres su nosili Čupić i Karačić. U polufinalu su svladali Barcelonu, u finalu Veszprem s 5 golova Čupića i 3 Karačića. Tih 5 golova Čupića dotad je bilo najviše od jednog hrvatskog igrača u povijesti Kölna u finalu. A na tom Final Fouru Karačić je postao jedini hrvatski igrač s MVP naslovom.
Posljednje dvije godine slavili su prvo Kiel s Duvnjakom i Barcelona s Cindrićem. Kiel je 2020. u polufinalu teže svladao Veszprem nego u finalu Barcelonu, dok je u tom finalu Duvnjak je bio bez gola. Lani je Barca u polufinalu svladala Nantes, u finalu Aalborg čak 13 golova razlike što je najviše u povijesti finala u Kölnu.U toj pobjedi Luka Cindrić se sa 5 golova izjednačio s učinkom Ivana Čupića iz finala 2017.
Hrvatski rukomet ove sezone u Kölnu ima jednu veliku priliku, jer se s tri naslova na vrhu ljestvice najuspješnijih igrača u Kölnu mogu s Ivanom Čupićem izjednačiti Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić i Igor Karačić, a to je još jedna europska posebnost hrvatskog rukometa.
I zato oprezno s rukometom, nije sve crno makar se tako često želi prikazati. Ima i te kako lijepih stvari i one moraju dominirati jer jednostavno - vrijede!