Francuska nikad kada je olimpijska godina neće napasti oba trofeja, Francuska se uvijek čuva za veći. Kad ono Francuska, prvak Europe u Kölnu. Dokaz da su teorije samo za one koji misle da se sport može izračunati po nekom algoritmu. Nema toga. Važan je samo motiv, a Francuska je imala ogroman i pokazala je da je najbolja u Europi i da će svima na njihovim olimpijskim Igrama u Parizu biti jako teško.
Francuska je imala pregršt motiva. Deset godina nije bila na tronu Europe, baš prije 17 godina u Njemačkoj doživjela je možda i najveće poniženje u svojoj rukometnoj povijesti kada je zbog krađe švedskih sudaca izbačena u polufinalu SP u Njemačkoj, baš u Kolnu, da bi protiv Danske ostala i bez bronce. Izbornik Gille i Nikola Karabatić toga se jako dobro sjećaju, jer su bili dio tog tima koji je vodio Claude Onesta. Gille je danas na klupi, Nikola je igrao svoje posljednje Europsko prvenstvo i kada se sve to sklopilo u strašan motiv, pretvorilo se u naslov prvaka Europe.
Ni Francuzi ne mogu ‘preko noći‘
Ne treba zaboravljati da je Francuska koliko god jaka na ovo Europsko prvenstvo došla s novim vratarskim tandemom, da nema više ni Gentyja, ni Gerarda na golu, da je tamo godinama bio Omeyer, da je za šest mjeseci plasirala Bellahcena u Kiel i tako dobila vratara za velike stvari koji samo nastavlja gdje su njegovi prethodnici stali. To je trebalo izvesti. Netko misli. Trebalo je Gilleu nekoliko godina da s Remilijem na sredini izgradi novi stil, to su stvari koje ne idu preko noći, koje su krpane s nizom detalja, u kojima je bio Minne, Villeminot…
Jer Remili je bio samo odličan ljevak. Ali Gille je znao da ima ekstra tri ljevaka, da mora otvoriti prostor takvoj klasi i uspio je na najbolji mogući način. Taj Gille je dočekao Nikolu Karabatića koji je bio iznimno važan za zlato nakon jedne teške situacije, nakon što je Nikola nakon ozljede shvatio da ima trombozu, morao odmarati, a na Europsko prvenstvo je došao spreman tako kako bi mu pozavidjeti mogli mnogi igrači, najviše naši. Taj se nije šlepao.
Čudesni Karabatić
Tom čovjeku ništa nije teško, a sa 40 godina to nije lako. On nije bio statist, on je igrao super rolu i pokazao na zalasku karijere zašto je najbolji svih vremena. Ta Francuska je u finalu bila bez Richardsona, nitko nije spomenuo, koji je važan kotačić. Nije plakala, Mem je vukao više, Mahe pomagao Remiliju na sredini, a Remili Memu desno. Bili su momčad i zato su uspjeli. Bili su u velikom minusu, strpljivo ga skidali, što protiv Danske nikad nije lako i na kraju su klasom Mema i Prandija dovršili utakmicu na spektakularan način. Oni su se izvukli u polufinalu, možda gol koji su zabili nije bio regularan, jer da su primili takav vjerojatno bi se žalili, ali nakon toga nisu rekli to je to, nego su finale vidjeli kao svoju veliku priliku. Pa su u njega krenuli bez pomoći vratara, pa bili u minusu, ali sve su izvukli u konačnici i popeli se na tron. E to se zove velika momčad.
- Ono što čini ovu pobjedu veličanstvenom je da smo sve izdržali, i teško polufinale i probleme u skupini (izgubili bod od Švicarske). U drugom poluvremenu sam rekao suigračima, pobijedit ćemo, znam da ćemo pobijediti i kada smo krenuli u produžetak, opet sam im rekao, pobijedit ćemo momci, ostanite pozitivni. I upravo smo to učinili. Ovdje sam bio fokusiran na sebe, makar su tu bili obitelj, suigrači ovu pobjedu poklanjam sebi i slavim, jer puno smo radili mjesec dana, bilo je teško i sretan sam da sam uopće bio tu, čeka nas na ljeto još jedan veliki cilj. Ovaj naslov ga je dobro pokrenuo, nismo mogli sanjati bolje – nakon velike pobjede rekao je neslomljivi Nikola Karabatić.
Guillaumea Gillea postao je jedini rukometaš koji je osvojio Euro kao igrač 2006. i 2010. i kao trener 2024.
- Još jedan nevjerojatan scenarij, kada vidimo da posrćemo zbog danskog vratara, da ne možemo naći rješenje u smislu šuterske učinkovitosti ili igre 7 na 6, mi se vraćamo s vjerom da je sve moguće. To je jako puno emocija. Bila je prava borba i u nedjelju i tijekom ova tri tjedna, bio je to niz teških utakmica i želim čestitati dečkima na ovom nevjerojatnom angažmanu koji su uložili u ovaj turnir. Nama je cilj bio srušiti Dance, izboriti ovo finale i to se vidjelo kroz cijelu utakmicu. Pokazali smo da je ova skupina sposobna pronaći u odlučujućim trenucima najbolje stvari. Danci su malo tužni, a mi ćemo imati sjajnu zabavu.
Danski izbornik Nikolaj Jacobsen je rekao da baš ne voli srebra, a sjajni danski ljevak Mathias Gidsel koji je napravio najviše problema Francuzima zaključio je.
- Jako sam razočaran, bio je san biti ovdje, u finalu. A cijeli siječanj može se sažeti u petnaest teških minuta. U drugom poluvremenu smo osjetili da ih imamo, ali smo posustali. Imali smo više poteškoća s realizacijom. Sutra je ponedjeljak, onda se nastavlja Bundesliga. I Olimpijske igre se brzo približavaju. Moramo naprijed. Ali osobno, teško je doći do finala i izgubiti sve na kraju – zaključio je Danac.
Francuska u nekoliko detalja
Obrana je ključ, u nju su dva glavna lika Luka Karabatić i Ludovic Fabregas, treći koji im pomaže je Karl Konan i tu nema dalje. Na golu Bellahcene se pretvorio u broj 1, izbacilo ga je prvenstvo, Desbonet je bio broj 2, ali i Bolzinger je recimo riješio Mađarsku.
Krila lete. Lijevo Nahi kombinacija Dinarta i Abaloa, nevjerojatna snaga i energija. Mekša verzija Descat, usput puca penale. Nije bilo Grebillea koji je dosad uvijek bio tu. Desno Lenne, brza verzija Portea, obrambena verzija. U vanjskoj liniji Nikola Karabatić i Prandi lijevo, na sredini Remili i Mahe, desno Mem i Richardson. E sad kada je N‘Guessan koji je sjajan u Barceloni rezerva u tom timu, onda znate kakav je to tim. Tim kojem ne treba baš nikakav alibi, u kojem igrači razumiju trenera, a trener igrače, tim koji na terenu u svakom trenutku zna što radi. E da, zato su oni Francuska. Četvrto europsko zlato, a još tri olimpijska i šest svjetskih. Samo 13 zlata od 1995, do danas, a medalja ukupno 23. Čisto ako želite mjeriti, uspoređivati…