DAMIR KRAJAC/CROPIX
KATASTROFALNE IGRE

Pa barem se potucite ako već ništa drugo ne možete: Neviđena kriza kluba koji je dugo bio ponos Zagreba

Bilo je to tužno i ružno za gledati. Nekad stvarno ostaneš bez riječi, a toliko toga si vidio...
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 23. listopad 2020. 09:03

Da je Zagreb izvan svake priče o bilo kakvoj formi jasno su pokazali prethodni susreti, pa ni sâm poraz od Celja ne možemo nazvati neočekivanim. Ali da će to biti poraz od osam razlike, totalno razbijanje od strane izravnog konkurenta, tome se ipak nitko nije nadao. Nema to veze s ispadanjem iz igre Davida Mandića kojem se ukliještio živac u leđima. To nije imalo veze s bilo čim.

Čujem da svi kažu da je ova momčad bolja do one lani i sâm sam još uvijek uvjeren u to, ali to što pokazuje nažalost sugerira drugačije, a oni ni ne pokušavaju demantirati. Možda Zagreb nema veliki proračun na razini Lige prvaka, ali je i ovo što ima definitivno previše za ovo što momčad pokazuje. Na svu nespremnost sada se dodao strah, a u strahu su velike oči i onda je to izgledalo kako je izgledalo.

Bit će problema i u PH

To jednostavno nije bio Zagreb kojeg poznamo, koji je spreman poginuti na terenu za svaku loptu, ako ništa potući se s protivnikom. Nekad su tu, ne tako davno, padali Kiel, PSG, RN Löwen i slični, a s ovim Liga prvaka polako se i sigurno udaljava od Arene. Nisu to bile ni mace, a kamoli lavovi kako sugerira grb prvaka koji je nekad bio poznat po srcu, a koji od srca u srijedu protiv Celja nije ostavio ni s.

Zagrebu se vrlo lako može dogoditi da ove sezone prvi put u povijesti ne osvoji ni bod u Ligi prvaka. Znam da oni vječni optimisti sada misle pobijedit ćemo u Celju, pa pokušati protiv Motora, možda skinuti Nantes, ali to je samo tješenje, jer Celje je sa +8 otišlo doma, a to Zagreb u Celju dostići neće, a to znači da su Celjani već sada međusobno bolji, a kako uz njih većeg konkurenta za prolaz nema, nema gotovo ni šanse.

image
Vlado Šola
DAMIR KRAJAC/CROPIX

U ovoj situaciji možda je najpametnije početi sada već pripremati momčad za proljeće i početak Hrvatske lige, jer ovakav Zagreb će i u toj ligi imati silnih problema, o Nexeu da i ne pričamo. Nema se tu što puno čekati, jer svi govore o sebi, a već je puno rečeno, nažalost. O pojedinačnim dosezima bolje ne govoriti, jer oni su ispod svake kritike, kao i lutanje s postavkom momčadi od početka sezone. Nećemo reći da se ne zna tko pije, a tko plaća, jer se zna tko plaća, ali je evidentno da to sve skupa na ovaj način nema baš nikakvog smisla.

Zagreb ne igra ništa, glavinja od utakmice do utakmice u Ligi prvaka, traži se i ne može se naći. Šok terapija nije polučila rezultate, jer je problem očito puno dublji nego što se pokazuje.

Tko bi i došao gledati

Sada treba ići u Nantes, onda dolazi Motor koji je kao nada, ali koji je još bolji od Celja, čije je proračun višestruko veći... Možda je korona i dobra kada je riječ o gledateljima, jer ovakav Zagreb bi malo tko došao gledati u nastavku sezone.

Od prošlog tjedna i Lino Červar je u klubu kao savjetnik za sportska pitanja, ne kao tutor Vlade Šole koji ima potpuno slobodu u svom poslu i koji je bez obzira na to što je kratko trener odgovoran da je momčad izgledala tako kako je izgledala u srijedu. Treba sjesti i vidjeti što dalje, jer ovako s ovim proračunom nema smisla. Kako trenutno izgledaju i neki premijerligaški bi im bio sasvim dovoljan.

Kod nekih to stvara frustraciju, kod nekih ništa osim spike “bit će bolje”, a za to bolje pokazuju “ništa”. Pa barem se potucite s protivnikom ako ništa. To ne trebaš znati, to se hoće ili neće.

Šola: Najviše me boli predaja

Trenera su promijenili u Zagrebu, momčad se kompletirala, ali se situacija generalno promijenila nije. Osnovno je pitanje što su oni sve ovo vrijeme od početka sezone radili, jer za ono što je viđeno u srijedu nisu ni trebali trenirati. Niti mogu trčati, niti se boriti, a o formi da ne govorimo. Nema svijetle točke, jednostavno.

Nakon neprospavane noći Vlado Šola će reći:

- Očito nije dobro, nestali smo za pet minuta, dojam je da ne možemo deset minuta izdržati u nekom normalnom ritmu. Nismo čak otišli u polukontru kada je protivnik ležao u naših šest metara. Nekakav strah, blokada. U Barci sam vidio nešto usprkos -18, sada na -8 nisam vidio ništa za što bih se mogao uloviti kao za početnu točku. Najviše od svega boli me predaja, prestali smo vjerovati da se može nešto vrlo rano.

Morat ćete, jer LP brzo ide dalje, sljedeći tjedan je Nantes u gostima.

- Nema puno izbora, moram nastaviti s tim što sam počeo. Cilj nam mora biti obrana s početka i zadnjih sedam minuta prvog dijela iz koje smo zabili 7 lakih golova, napad koji kada uđu igrači s klupe izgubi previše lopti u kojem nema dobre odluke. Nemamo lidera u napadu, u obrani još kako tako. Teško je, ali moramo naći izlaz iz ovoga.

Posljednju ozbiljnu utakmicu Zagreb je dobio još 22. veljače!

Zagreb je posljednju službenu utakmicu dobio 11. ožujka kada je u Domu sportova svladan Tatran iz Prešova koji je došao s pola momčadi u SEHA ligi.
Posljednje slavlje u Areni bilo je 22. veljače protiv Aalborga kada je Zlatko Horvat sa sirenom zabio penal za pobjedu 31:30.

Zagreb otad nije dobio nijednu ozbiljnu utakmicu, čak su gubili i prijateljske od Gorenja, Nexea, od Szegeda su bili razvaljeni i već tada je to bio znak za uzbunu, koji je pokazivao karakter momčadi koji je eskalirao u srijedu protiv Celja.

Linker
08. studeni 2024 06:11