Ono što se nije moglo ni naslutiti početkom sezone, a još manje krajem prošle, nakon trećeg poraza zagrebaša u nizu postaje jedna od realnih opcija. Veselinu Vujoviću definitivno se trese stolica.
Čovjek koji je pokrenuo Zagreb u protekle dvije sezone, ove očito ne vlada situacijom, što je pokazala utakmica u Kristianstadu. Je li mu momčad okrenula leđa ili je on izgubio kontakt s njom, to je pitanje na koje se mora odgovoriti, ali ovako, svima je jasno, više ne može ostati. Vujović je proteklog tjedna pokušao sa sastancima, motivirajućim razgovorima, no, Kristianstad je pokazao da nije stvar ni u razgovoru, ni u formi, da je momčad jednostavno potpuno odsutna.
Definitivno bi bila šteta izgubiti jednog takvog majstora na klupi, ali situacija je takva da je i to jedna od mogućih opcija u ovom trenutku. Ima li Zagreb trenutačno boljeg? Nema. Što će dobiti mogućom promjenom? Ne zna se. Ima li smisla “proluftati” momčad? Ima, ako imaš zamjene. Ima li Zagreb zamjene? Nema, kao ni novca za njih. Stvar se vrti u krug, ispašta klub, a to je najgora opcija.
Veselin Vujović
Banalne pogreške
U ovom trenutku, nakon poraza u Kristianstadu, Zagreb je daleko, ne od dobrog plasmana, nego i od prolaska u drugu fazu Lige prvaka, u koji nitko nije sumnjao. Očito, apetiti su bili preveliki, momčad u ovom trenutku nije mogla odgovoriti na njih.
Poraz od sedam golova sramota je za tu momčad, makar je sramota teška riječ. Prvo, teško je nadoknadiv u uzvratu, koji može odlučivati, drugo, zabili su 22 gola, treće, vratari su obranili 17 lopti, a oni su izgubili 7 golova razlike (!). To nema veze ni s čim. Očito tu nešto dublje ne štima.
Vujović je nakon završetka utakmice bio silno razočaran.
- Izgleda da sam gajio iluzije da možemo nešto dobro napraviti, a da to nije bilo realno. Promijenili smo neke stvari tijekom tjedna, radili dobro, ali nije se pokazalo...
Nastavio je...
- To nije momčad koju znam jer nisam iz nje dobio ni intenzitet, ni želju, ni borbenost koju smo imali prije. Razočaran sam, kakve smo samo banalne pogreške radili... Neke sam stvari sto puta ponovio, ali jednostavno nisu doprle do igrača. Zapanjen sam da stvari koje radimo na treningu uopće nisu vidljive na terenu i nema objašnjenja za to. Generalno gledano, čini mi se da smo sa svim promjenama ove sezone od mlade, poletne momčadi s puno želje, postali stara momčad i da to više nije ideja ni mene kao trenera, ni kluba u cjelini.
Da mu teško padaju porazi, to se zna, no, ovaj je više od poraza?
- Ljudi vide probleme koje imamo. Ljudi su očekivali od nas da nakon dva četvrtfinala Lige prvaka, koja su po meni bila iznad realnih mogućnosti, napredujemo, a mi pužemo. Ovo definitivno više nema smisla jer što očekivati dalje, ako smo u prva tri kola izgubili od protivnika koji su nam tu negdje, a sada dolaze oni koji su objektivno jači od nas?
Vujović je, po običaju, vrlo direktan.
- Ako se ne usvoji ono što vidim kao način da izađemo iz ovoga, ne vidim smisao da ostanemo skupa.
Imate čvrstu ideju?
- Imam, ali ne znam kako će na to reagirati klub, koji ima svoj stav o svemu, koji je puno truda uložio u ovo što imamo danas. Ako me pitate kakav je prijedlog, ne mogu vam ga reći jer klub i ljudi s kojima vrlo korektno surađujem to zaslužuju saznati prvi.
Mislite li da je to izvedivo i realno?
- Izvedivo jest, da će biti teško - hoće, ali koliko je realno u mogućnostima koje imamo, ne mogu reći. To je stvar kluba.
Kriv sam kao i svi drugi
Dojam je da vas igrači ne prate kao prve dvije sezone?
- I ja ponekad imam taj osjećaj. Nemamo se što lagati, makar oni kažu da je sve OK.
A onda je dodao jednu...
- Znate, i ja sam se promijenio, postao sam fin, prefin u mnogo stvari, a ja sam čovjek s planine i daleko sam od onog pravog Vuje i to mi se uopće ne sviđa. Ali to neće više trajati, gotovo je.
Jeste li zadovoljni prijelaznim rokom ove sezone?
- Pazite, najveći problem nam je što smo odjednom ostali bez tri vanjska, s kojima smo imali koncept igre. Pavlović je ozlijeđen, jako nam nedostaje. Da smo znali da će biti tako, ne znam bi li Obranović otišao, a otišao nam je i Stepančić, kojeg nismo mogli zadržati. Bez trojice odjednom, to je jako teško. Mandalinić misli da je šut jedino rješenje, kažem sto puta “ne guraj više na crtu”, on gurne, kažem “ne sad”, on pukne... Šebetića dugo nema, ne može se još sastaviti, Vujića nema, Jotić je premlad, tek je ušao u Ligu prvaka... Jednostavno nemam način.
Jeste li pogodili sa slovenskim pojačanjima?
- Tim momcima nemam što zamjeriti, a vjerujem ni ostali. Da je Miklavčič bio u Švedskoj, vjerojatno bi izgledalo malo bolje. On je u Celju bio naš ponajbolji igrač, Skok je sa Stevanovićem sada obranio 17, a mi smo izgubili 7, Cingesar je OK, kada god je igrao, nije razočarao. Nemam im doista što zamjeriti.
Zamjerate li što sebi?
- Dosta toga. Kriv sam isto kao i svi ostali, omjer je pola - pola jer ja sam taj koji odgovara za momčad, a momčad ne izgleda dobro. Ono što je činjenica i ono od čega ne bježim je da me nije bilo u pripremama. Da sam bio tu, sigurno bismo ranije detektirali neke stvari i riješili ih. Ovako ih detektiramo tek sada, pokušavamo ispraviti i kasnimo debelo. To je objektivno moja krivnja i moj problem.
Nisam pesimist
I što će biti sada?
- Ne znam, moramo sjesti i vidjeti kako dalje, ovako sigurno neće ostati jer nema nikakvog smisla. Ili ćemo krenuti na način na koji vidim izlaz iz ove krize, ili ja više neću biti tu.
Tri poraza na startu niste ni slutili?
- Ni slučajno, ali imamo još 11 kola. Nikad nisam bio pesimist i ne vidim situaciju bezizlaznom, ali nešto moramo promijeniti.
Sada će reprezentativna akcija, Slovenija traži svoje, neće vas biti, pa vas neće biti ni kada krene akcija SP...
- Znam, zato kažem za neke stvari moramo sjesti i vidjeti kako dalje. Naći najbolje rješenje za klub. Nema se što čekati, nešto moramo poduzeti - odlučan je Vujović, koji je pritom stavio vodstvu kluba vrlo otvoreno svoj mandat na raspolaganje.
Tjedan će donijeti razgovore, ali i još dvije kušnje - u utorak Metalurg u SEHA ligi, a u subotu Meškov u Ligi prvaka - oba puta kod kuće.