Nisu Makedonci slabi, nego ih je Hrvatska takvima učinila: Momčad koja Kiru spusti na nulu mora biti dobra

Prekrasna utakmica za gledati. Idealna, baš ono što nam treba uoči dva velika dvoboja koja nas sada čekaju, one najteže protiv Francuske i Poljske.

Na početku turnira je bitno da svi što prije uđu u turnir. U međuvremenu vam se dogode dobre utakmice, pa jedna loša, no mi smo u ovoj utakmici pokazali da smo dva puta ušli u turnir. Svi su se razigrali, a to je ono što unosi dodatno povjerenje u cijelu našu priču u Poljskoj.

Bila je ovo slična utakmica kao ona s Islandom. I Makedoniju smo, baš kao i Island, napravili slabima mi, nisu oni sami od sebe slabi. Momčad koja jednog Kiru Lazarova spusti na nulu, a ne sjećam se je li se to ikada dogodilo, ta momčad mora biti dobra.

Doista, svi su bili dobri. Mamić fenomenalan u prvom, Slišković u drugom poluvremenu i to je ono što me posebno veseli. Slišković je na jedan drski, ali pozitivno drski način pokazao izborniku da imamo dva nova Lackovića. Mirko je strašno branio i vidi se da polako ulazi u turnirsku formu, baš u idealnom trenutku, sada kada kreće ono teže. Krila opet bez greške, Dule je napravio što je trebao, odlično se nadopunjavao s Karačićem, čak je i Cindrić dobio šansu... No, moram pohvaliti i stručni stožer koji je napravio jako dobru taktiku prema Lazarovu gdje su Dule i Gojun udvajali, tu je i Marić odigrao jako dobro, a onda smo u drugom poluvremenu stavili 5-1 na Kiri da se ne bi ipak razmahao, probudio. No, kasnije on nije ni imao volje za igrom. Vidio je da smo napravili sve da se ne može ni maknuti. Vidio je da smo odigrali kolektivnu utakmicu gdje smo svi uživali. I oni na terenu i mi pred malim ekranima.

Primjetili su moji kolege komentatori, a to moram i ja spomenuti - ne ide mi u glavu zašto s igračem manje stavljamo marker. Istu takvu akciju imamo i mi u Nexeu. To je neki rukometni trend posljednje dvije godine, no, taj trend doista ničemu ne služi, jer taj marker u 99% slučajeva ni je dodirne loptu niti ima bilo kakvu funkciju. To možda samo fora izgleda, ali funkciju nema nikakvu. Samo se bezveze umara golman.

A ne trebaju nam ti dodatni umori kad nas tek sada čeka posao. Ovom u subotu se svi nekako posebno vesele, ipak igramo s Francuzima s kojima imamo veliku rukometnu povijest. A u taj susret ulazimo jednaki - mi smo razvalili Makedoniju, prije toga i Island, oni su razvalili Bjelorusiju... Sigurno je da smo mi puni samopouzdanja sada, da ćemo se napaliti, samo je bitno da to ne ode predaleko, da mladi igrači ne izgore od te silne želje. Jučer smo vidjeli da imamo i 6-0 obranu s kojom rezultat nije padao nego je dapače još porastao. Dobro je to znati, ako zatreba s Francuzima. Oni su zbog prijašnjih mečeva s nama možda u psihološkoj prednosti. Uvijek se nekako provlači teza da su fizički pripremljeniji, jači, ali oni imaju više starijih igrača koji nisu zdravstveno najbolji i to bi možda mogla biti naša prilika. Ja vjerujem da možemo pokazati zube, a zašto ne i dobiti ih. Pričao sam s Vorijem, kaže da Omeyer, koliko god ovdje OK brani, nije ono što je nekada bio. Nije on meni takav bauk. Pa Poljaci su ga neki dan stavili u svoju mašinu, ne on njih u svoju. Može se njega spustiti na minimum ako se žestoko krene od početka. A mi imamo jake šutere i super krila, iznenadne šuteve Karačića i Duvnjaka, sjajne polukontre... Imamo šanse. Bit će to egal utakmica u kojoj ne smijemo izgorjeti prije nego i počne. Jer, i to nam se znalo događati.