Uvijek svoj, dosljedan, ponekad i tvrdoglav, ali uvijek naš Lino. Nije lako s njim, ali još je teže bez njega. Malo se “naduri”, pa se malo ne javlja, pa je malo srdačan, pa sugestivan i uvijek taktizira u želji da bude dominantan i pobjednik. Veliki, apsolutni autoritet, veliki psiholog, čovjek koji će uvijek naći kontra argument, čisto da potakne sugovornika na razmišljanje.
Evo ovih dana ne hvali, a dobri smo, što jest, jest. Priča kako nam fale Karačić, Stepančić, Šego... što je, naravno, istina, a zna da ne ide u Egipat brati kikiriki, kako sam voli reći.
Taj uvijek u glavi ima viziju, uvijek pokušava smisliti nešto novo, bolje, nešto što će biti original, iznenaditi protivnika. Posljednja dva velika natjecanja postavio je fenomenalnu atmosferu u reprezentaciji na SP-u u Njemačkoj i Danskoj, pa na Euru u Austriji i Švedskoj. Vratio nas je u finale u kojem nas nije bilo deset godina, kada je baš on s klupe u Beču vodio reprezentaciju protiv Francuske. Sljedeći veliki posao je da nas vrati na tron koji nam fali od 2004. u Ateni. Ako i to uspije...
Vratio Štrleka i Ćupića
Lino uvijek ima svoj film, forsirat će stvari koje drugi ne bi ni u snu. Recimo, za Euro u Švedskoj će pozvati Vekića na širi popis, pa kada smo ostali bez ljevaka, neće računati na njega. Recimo, uz tri sjajna pivota Musu, Marića i Šipića, pozvat će i četvrtog Brozovića. Da nas iznenadi, da i s četiri pivota napadne protivnika, više ne bi bilo iznenađenje. Znao je Vori biti i krilo, pa što...
No, uvijek je konačan rezultat taj koji pokazuje najviše, a Lino je u karijeri napravio velike rezultate. Našao nam je nov sustav s tri ekstra srednjaka Duvnjakom, Karačićem i Cindrićem, iskoristivši najvišu kvalitetu koju imamo, uz dodatak da nije imao sreće da mu Cindrić bude zdrav na posljednja dva velika natjecanja. Recimo, uvjereni smo da bi s njim zdravim u Stockholmu bili zlatni...
Postavio je obranu u kojoj je Musa centralni lik, ali je to sve više i Mamić. Nakon dugog traženja, našao je u Marinu Šegi prvog vratara što je iznimno važno. Vratio je Štrleka i Čupića koji su u jednom trenutku bili daleko, ali su igrama pokazali da nam trebaju.
Lino gleda puno više od same igre da bi nekom dao “člansku iskaznicu” reprezentativca. Onaj koji se nije spreman podrediti kolektivu kod njega sigurno neće naći priliku koliko god dobar bio.
Uvijek želi biti poseban
U tom smislu posljednje dvije godine “kreše rogove” klincima koji misle da mogu sutra sve preuzeti sami, a to još ni s čim nisu dokazali. Kod nekih kresanje traje dulje, kod nekih kraće, ali popusta ni za koga nema. Kod njega nema improvizacija, sve je rad, a najveći korak naprijed je činjenica da je određenom krugu igrača dao puno povjerenje, što je kod njega jako teško. No, oni mu zato vraćaju stostruko. Dakle, koliko god izgleda nevjerojatno, i on se promijenio.
Ide na pripreme, a ima herpes i upalu uha, bole ga noge, 70 je već na leđima, ali kaže, za to nikada nije umoran. Iako je trebao otići službeno nakon Tokija koji je trebao biti lani, ostao je jer Tokio još nije bio i pokušat će nas dovesti i do Japana, a čisto sumnjamo da neće, uspije li, poželjeti da traje i dalje. Jako se u protekloj godini aktivirao oko trenera, rada s mladima, revitalizaciji PPD Zagreba kojeg drži za ključni klub hrvatskog rukometa, ali to ne znači da Zagreb zbog toga ima bilo kakvu privilegiju. Samo dva reprezentativca, isto kao Nexe, to je u ovom trenutku sve.
Svjestan je da nam je u ovom trenutku najviše potrebno svježe napadačke krvi, ali isto tako da ta svježa krv mora isto pokazati i obrambeno da bi bila dio sustava. I zato se nemojte iznenaditi, ako neki od tih mladića koji dolaze velikom brzinom pod njegovim pravilima sutra postanu novi junaci “rukometnog siječnja”.
Lino uvijek želi biti poseban, ali nikad ne radi protiv sebe, čak i kada se to nekome čini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....