Neka se cure sada osvete, u tom istom gradu već smo doživjeli velike nepravde, ali ovo je ludi prosinac!

Opet smo u debeloj danskoj provinciji, ovaj puta cure, a ne dečki. Nije nam drag taj danski rukometni kutak, ta Boxen Arena oko koje je sve hladno, daleko, u kojoj smo trpjeli velike nepravde. Ako išta želimo to je da cure promijene priču. Neće im biti lako jer im društvo rade tri selekcije od kojih Danska i Norveška imaju sva tri velika naslova u ženskom rukometu, a Francuska je tek bez olimpijskog. A mi nismo dosad imali ni polufinale.

Dečki su 2014. godine opljačkani u tom Herningu protiv Danske, da bi Danci igrali finale, ali Francuzi su bili prejaki. Mi smo ostali bez medalje. Prošli smo u tom Herningu na OI u Londonu, ali smo tada glatko poraženi od domaćina. Posljednji put smo bili tamo ‘bez veze’, zbog utakmice za 5. mjesto na SP. I to smo izgubili. EHF nas nikad nije dovoljno cijenio, a trebao je i ovo je samo nova epizoda zašto.

No, ovo je ludi prosinac, Hrvatska nije normalna. Čuda se nižu i svi sve više vjeruju da neće tako lako prestati. Prvo čudo bila je pobjeda nakon 6 godina, drugo čudo prolaz skupine nakon 10 godina, treće čudo plasman u polufinale koji je najveći uspjeh hrvatskog ženskog rukometa u povijesti i sada su ostala još dva čuda, dva sna koje naše cure i njihov izbornik Šoštarić s razlogom sanjaju, jer za njih više nema nepobjedivih. Nije to ni Norveška, budite sigurni, makar smo izgubili 11 razlike, nije tu bilo sve “po propisu”.

Koja su dva čuda ostala? Prva medalja i borba za zlato. Moramo biti optimisti i hrabro gledati, biti spremni na sve kao što smo bili protiv Njemačke gdje su nas Dankinje ipak mogle malo bolje zaštititi. No, valjda smo konačno i kod njih stekli neki autoritet s nadom da nas tretiraju jednako kao i planirane favorite.

U petak je protivnik u polufinalu Francuska koja je u zadnje tri godine bila svjetski i europski prvak. One brane naslov osvojen u Bercyju protiv Rusije prije dvije godine. Treba znati da je Francuska jedina opstala od Top 4 s posljednjeg Eura - ovdje više nema ni srebrne Rusije, ni brončane Nizozemske, ni Rumunjske koje je bila četvrta. Društvo u polufinalu su nam tri selekcije koje imaju čak 20 medalja na Eurima, od čega deset zlata.

I što će reći naše cure? “Pa što? Tu smo i mi pa ćemo vidjeti”. Bez imalo straha s neviđenom sportskom hrabrošću i drskošću zbog koje je Hrvatska potpuno zaljubila u njih. Čak je i nezainteresirani HRT-a odlučio to kupiti. Ove cure očito su u stanju pomaknuti i brdo i zato ne čekamo to samo da bi prošlo. Nadamo se. To je SENZACIJA!