Situacija u Zagrebu je sve osim lagana i jednostavna, jer dolazi nakon koronakrize koja je prekinula život rukometa, specifično u Zagrebu i nakon potresa. U samom klubu dosta ovisi i o povratku Kineza, što isto nije tajna. U tim okolnostima treba znati preživjeti, a na sve to biti i uspješan. To nije lako, a najteže je onima koji vuku poteze i odlučuju, jer u konačnici oni su ti koji potpisuju račune. Kriza će definirati kako će Zagreb izgledati iduće sezone, nažalost, i uspije li se nositi s Europom bit će to nastavak vrhunske priče koja traje 30 godina.

Izbori nisu pobjeda ili poraz, već samo sportsko natjecanje koje uvijek ima uzvrat. Izbori su samo jedna odluka i ništa više od toga. Kada je Stipe Gabrić Jambo izabrao igrača Obrvana za klupu nije znao da će osvojiti EHF kup i da će to biti najveći uspjeh Metkovića u povijesti. Nije znao ni Červar kada je s parkinga ispred Doma sportova poveo u Italiju Igora Vorija da će on baš biti senzacija Atene 2004. godine. Zato je glupo se zaletavati s procjenama.

Uspoređivati trenerske karijere Ivica Obrvana i Igora Vorija nema smisla, jer 23 Obrvanove godine na klupi prema dvije Igorove su velika razlika. U tih “21 razlike” je puno iskustva, zrelosti, ostvarenih rezultata. No, vjerojatno, Lino koji je osvojio sve vrhove nije slučajno procijenio da bi Vori mogao biti taj. Izbori neće promijeniti sliku ni o Obrvanu niti o Voriju koja je u hrvatskoj sportskoj i posebno rukometnoj javnosti vrlo dobra. Takva će i ostati. Vrijednosti treba čuvati. Sreća je da imamo svoje, da imamo iz čega birati i od koga očekivati dobar posao. Neki drugi u susjedstvu koji su jučer imali sve, danas nemaju ništa. I to je savršeno upozorenje.

U novoj ulozi

Trener Vori je samo nastavak priče o vrhunskim igračima koji se nakon igračke karijere vide u novim ulogama. Naravno, takvi stavovi izazivaju prijepore, posebno kod višegodišnjih trenera, ali su apsolutno zaživjeli u svijetu rukometa i nemalo puta pokazali su se kao pun pogodak. To je danas - trend.

Prvi primjer u prošlosti, zanimljivo, bio je baš Zagreb koji je nakon iskusnog Kasima Kamenice početkom 90-ih dao priliku Zdravku Zovku koji je tek zatvarao igračku karijeru i Italiji. I Zdravko Zovko je sa Zagrebom osvojio dva naslova prvaka Europe, a s reprezentacijom europsku broncu u Portugalu i svjetsko srebrno na Islandu.

Prije nekoliko godina Didier Dinart je svoj prvi trenerski seniorski posao imao kao izbornik Francuske i odveo ju je 2017. na svjetski tron. Talant Dušebajev startao je u Ciudad Realu koji je tih godina postajao najbolji europski tim i s njim osvojio tri naslova prvaka Europe. Raul Gonzalez, koji se specijalizirao kao prvi suradnik Talanta Dušebajeva, postao je legenda Vardara osvojivši na svom prvom samostalnom trenerskom poslu naslov prvaka Europe, baš kao i Roberto Garcia Parrondo godinu dana kasnije.

Mjesto za jednog

Aktualan je i slučaj Filipa Jiche, slavnog Čeha na klupi Kiela koji je zamijenio Alfreda Gislasona i odmah vratio naslov prvaka Njemačke u Kiel, plasirao se nakon niza godina na F4 u Kölnu i proglašen je najboljim trenerom Bundeslige. Jednom mora biti prvi put.

Naravno, takve poslove mogu dobiti samo ljudi s argumentima u svjetskom rukometu, a Igor Vori je apsolutno jedan od njih i nije izuzetak ni po čemu.

Da je dobro da Zagreb mijenja toliko trenera - nije. Da je to način da se drže tu gdje jesu, jer ne možeš promijeniti momčad, ali trenera da - jest. Ali taj način ne može biti vječno rješenje. Stvari se pokušavaju složiti drugačije i s Goricom i s Kinezima, s novom Ligom prvaka i o tome ovisi hoćemo li uskoro imati trenera Zagreba barem na dvije-tri godine.

Jer, nitko ne može reći da Červar, Goluža, Vujović, Obrvan, Kljaić, Ivandija, Kamenica, Tamše... to nisu znali i mogli. Niti je to promijenilo sliku o njima. Ni o Zagrebu na čiju bi klupu sigurno svaki hrvatski trener, a mjesta je samo za jednog. Šteta da nemamo više Zagreba i barem malo više Nexea, ali je tako kako jest. Pa onda zaključite otkud promet... I bi li se sve ugasilo da ga nije bilo i da ga nema.
A Zagreb je dosta patio i mnogo toga na svojim leđima ponio. Nažalost ili na sreću, pogledajte “mix rukomet” pa procijenite sami.