LIDER NOVE HRVATSKE 'Francuzi će protiv nas biti bolji, ali bit ćemo i mi...!'

Reklo bi se da zasad igra savršeno. Dojam je da se opustio, da ne osjeća pritisak, da igra rukomet kakav zna i može, a zna jako puno. I prvi puta je bez Ivana Balića u sastavu, na čelnoj poziciji na terenu. Kažu da su takvi igrači produžena ruka trenera.

Domagoj Duvnjak to tako ne doživljava, još uvijek iz njega nećete izvući neka teška priznanja. Uglavnom će se na takva pitanja nasmiješiti, a ako se okrenete, to izgleda ovako.

Sa 19 je počeo u Njemačkoj 2007. godine. Ovo mu je deveto veliko natjecanje. Ima olimpijsku broncu, svjetsko srebro i dvije europske bronce. Sa 24 godine to je jako, jako puno. Toliko je imao Ivano u Portugalu... I nije to sve, igra u najjačoj ligi svijeta, igra dobro, napredovao je i svi ga iznimno respektiraju.

Prihvatili ste ulogu lidera?

- Jesam, a jesam li ili nisam lider, to ja ne znam.

Dobro, to mi kažemo.

- Ako je tako, drago mi je.

Igrate jako dobro, zrelo...

- Osjećam se jako dobro, lagano, moram priznati da je dosta dobro isplanirano. Ne, nisam imao neke posebne pripreme kroz Hamburg za ovo, ali sam imao pet dana odmora kada sam došao u Hrvatsku, što je za mene ravno godišnjem odmoru. Nakon toga sam radio po posebnom programu, nisam se trošio previše kroz igru. I sve u svemu je dobro. Drukčije nego u Hamburgu gdje nekad “gulim” i 60 minuta u komadu, što nije baš jednostavno.

Razbili ste Bjelorusiju...

- Stvarno jesmo, iskreno nismo ni mi slutili da bi to moglo tako ispasti. Izgledali smo odlično, bio je dobar pristup. Bjelorusi su s Poljacima bili na -2, sa Slovenijom na -1, mislim da su u kvalifikacijama razbili dobru Slovačku, s kojom smo imali posla. Dakle, imali smo dobru sliku o njima. No, baš smo se iznenadili.

Bojite li se Francuza?

- Ne, to svi pitaju, odgovor je stvarno - ne. Odigrao sam puno utakmica protiv Francuza, bilo je dobrih, a bogme i katastrofalnih kao posljednji put u Londonu kada sam imao 0-7. Respekt prema njima je tako normalan, ali respekt nije strah. Svi se nadamo najboljem. Znamo sve, tajni nema.

Ima jedan čovjek čudan, zove se Thierry Omeyer.

- Je, on je opasan, u Londonu čak nismo bili toliko loši koliko nas je on ubio na startu utakmice. Ali to ne mora značiti ništa. Ako me pitate, ne bojimo se ni njega.

Što posebno respektirate?

- Gledali smo ih, mislim da Nikola Karabatić igra u velikom stilu i da ćemo imati veliki posao zaustaviti ga. Čini mi se da im je on ključni čovjek ovdje, mada ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, oni su iskusna reprezentacija, mnogo su takvih utakmica odigrali, znaju dozirati stvari i protiv nas će sigurno biti bolji nego dosad.

Ali...

- Ali i mi ćemo biti bolji.