Piše Goran Šprem
Ushićen sam i oduševljen. Ne znam kojim bih drugim riječima opisao osjećaje nakon veličanstvenog rezultata rukometašica. I da nisu osvojile medalju, za sve što su odigrale u Danskoj trebali bismo im se nakloniti, a broncu ne da nitko nije očekivao, nego je čudo - u punom smislu te riječi.
Reprezentacija koja je na zadnja dva europska prvenstva bila posljednja, koja je propustila zadnje četiri svjetske smotre, došla je do medalje na tako dominantan način. Naigrao sam se i nagledao rukometnih utakmica, ali nikad nisam vidio ovo što su naše djevojke napravile Dankinjama. Da primiš samo jedan gol tijekom 20 minuta, i to slučajno, u utakmici za treće mjesto? Ma Šoki, kapa do poda, i tebi i cijelom stručnom stožeru. Fascinantno je kako je Hrvatska odigrala obranu. Jer obrana je stvar volje i želje, pogotovo u ovakvim utakmicama, a kad dvije ili tri igračice istovremeno zatvaraju dansku pucačicu, onda je jasno koliko su bile "unutra".
Nadam se da će danski izbornik Jesper Jensen iz ovoga izvući lekciju. Ne možeš prije utakmice reći da bi "potpisao da ti je netko ponudio Hrvatsku u borbi za treće mjesto". Sve možeš, ali nemoj podcjenjivati suparnika. Isto se nama dogodilo u Pekingu 2008., kad su nas Danci također htjeli u četvrtfinalu i izgubili. Siguran sam da su takve izjave Šokiju bile i više nego dovoljne da motivira cure da ih "zgaze".
Djevojke su ovim rezultatom "zaradile penziju", nepošteno bi bilo isticati bilo koju osim cijele ekipe. Jer atmosfera je temelj velikih rezultata. Čak i igračice koje su igrale manje i nisu zabijale u finalu, jednako su zaslužne za broncu kao i Ćamila, Tea i tako dalje. Vratile su rukomet na naslovnice, fenomenalno je što se o njemu priča već mjesec dana, a sad će se još toliko, pa i više, jer na red dolaze dečki. Kad bi barem svaki prosinac i siječanj bili takvi! Uz dužno poštovanje ostalim sportovima i svima koji nas toliko vesele u zadnje vrijeme - od Zubčića nadalje - zbilja sam ponosan što sam rukometaš.
Jedina je šteta što su djevojke igrale bez navijača. Zamislite kako bi to bilo pobijediti Dankinje na njihovu terenu u punoj dvorani. Iako, ako će i dalje ovako igrati, a čvrsto vjerujem da ovime počinje njihovo vrijeme, bit će velikih natjecanja i s publikom. Pokazale su što mogu, sljedeće godine vraćaju se i na Svjetsko prvenstvo. Ovo nije samo medalja za danas, ovo je pogled u budućnost, jer ona je za hrvatsku žensku reprezentaciju jako svijetla
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....