Vlado Stenzel ponovo je u Zagrebu. Legendarni rukometni trener se ne predaje. Nakon operacije kuka u 72. godini ide još bolje nego što je išao prije. Pun je energije, o svemu ima stav i kaže:
- Idem na trening, pozvao me mali Cveba Horvat u Dubravu na trening s klincima da pokažem nešto. Rekao sam, “može samo ako smo na terenu, teoretski nema smisla”. Uvijek moraš pokazati. Samo mi nije jasno zašto djeca treniraju u 21.30.
Kaj taj stari opet brblja
Niste se umorili?
- Kuk je OK, hodam normalno, možda bih mogao i trčati, ali ne pretjerujem. Ma nee, ja sam i u Wiesbadenu, gdje živim, aktivan, pokušavam pokrenuti klub, da rukomet zaživi. Uspjet ću.Imam još dvije godine.
A što nakon dvije godine?
- Ništa, vraćam se u Hrvatsku. Tu ću nastaviti živjeti. Vjerojatno ću tražiti nešto bliže moru, tamo gdje je više sunca, više zraka, di se bolje živi, nešto što godi mojim godinama.
Znači, dosta je i rukometa...
- Nikad, to je moj život. Samo, prošlo je vrijeme da bismo sad pričali, “kada sam ja, kad je bilo ovo...” To nema ni smisla, nit’ koga to zanima, nit’ tko danas zna ‘ko je Vlado Stenzel, ni kaj taj stari opet brblja, ali mislim da o rukometu treba razgovarati jer on se mijenja, napreduje, moramo i mi. Nije to isto kao prije 30 godina. Iskreno, malo i nazaduje s ovim novim pravilima i strah me iskreno da će to promijeniti sport jer oni koji su ih pisali nemaju pojma o rukometu i baš sam sada u fazi pisanja pisma IHF-u o tome. Što su promijenili? Ništa, samo su sucima dali još veće ovlasti.
Nije ga dugo trebalo nagovarati na priču o rukometu...
- Gledao sam Rio, vidio sam sve. Nisam tu da bih bilo koga osuđivao, da bih pametovao ili ne znam što, ali tu su se postavila neka bitna pitanje za struku za budućnost. Po čemu smo mi to slabiji od Danaca i Francuza da oni osvajaju, a mi ne? Tu je nekoliko bitnih stvari po meni, o kojima se mora razgovarati.
Prva, recimo...
- Svi govore o formi, nikad nismo imali toliko kondicijskih trenera kao danas, a momčad je nespremna za ključnu utakmicu na turniru. E, sad, negdje se pogriješilo. Ja tvrdim da rukomet nije atletika niti bilo koji drugi sport, nego da ima svoje specifične stvari koje se treniraju. Momčad mora imati snage za 90 minuta utakmice, da bi izdržala 60. Nama se svaki put dogodi da nakon velike pobjede imamo pad, to nije slučajno.
Stručnjaka za pripremu je više nego ikad, a sve je više i upitnika. Ne ide jedno s drugim?
- Znam, u neimaštini su lukavi ljudi s fakultetima izborili status i svi mislimo da je to ono što treba, ali zaboravljamo da ne poznaju dovoljno specifičnost toga čime se bave. To se ne uči iz knjiga, čitanjem, to je praksa.
Sat rukometa išao je dalje....
- I na sve to se nadovezuju ozljede. Nikad ih nije bilo toliko. Zašto? Laički rečeno, zato što kroz trening, neku vježbu treniraš jedan određeni mišić, a u utakmici opterećuješ drugi pa taj drugi puca i stalno si u problemu. Kondicijski treneri ne služe ničem na natjecanju, prvi trener mora znati što mu momčad radi i kad je utakmica i kada je slobodan dan. Glavni trener mora voditi sve, zato i jest glavni.
Jednostavna igra
Obrana je bila problem?
- Igrači obrana - napad to ne postoji, svi moraju igrati obranu jer obrana je stvar koja se trenira, koja je dio voljnog momenta, a onaj koji ga nema, ne može biti tu. Radimo invalide od igrača. Pravila se moraju znati. Naravno da ima nekih koji to rade bolje, ali svaki mora moći, to je bit. Onda te filozofije oko obrana te jedna, druga, treća... A imaš 6-0, koju moraš znati, i 5+1, s kojom odvajaš igrača, što isto moraš znati. A našu obranu razbijaju...
Babić je odlučio otići?
- Ne bavim se ja Babićem, niti postavljam pitanje je li on bio taj ili ne, rekao sam na početku, nego strukom, razgovarajmo o tome. Uvijek sam bio spreman pomoći, zna to Lino, zna to HRS i mislim da nas takve stvari općenito čine jačima. Rukomet je jednostavna igra, ima pravila, to nije nikakva filozofija, crtanje. Kaj bum mijenjao nešto na utakmici, ako to nisam odradio kroz trening?
Rotacije u rukometu su postale trend?
- Prevelik. Najbolje mi je kada čujem da igrač izlazi da se odmori. To nema veze sa životom jer se igrač kada izađe, može samo ohladiti i ništa više. Izmjene su stvar osjećaja. Ako igra dobro, ne diraj ga, ako ne igra, vadi ga. To se ne uči iz knjiga, to vidiš ili ne. Ne možeš postaviti sustav koji na terenu ne funkcionira, a opet ne možeš negirati ono što vidiš na terenu i tjerati po svome. To su sve vrlo osjetljive stvari i tu se ne smijemo gubiti.
Gledali ste Zagreb i Nexe?
- Dobri su i Vujović i Kordi. Zadovoljan sam, vidim da se dobro radi, da Zagreb s toliko domaćih igrača ima snagu konkurirati svima, da Nexe ima mogućnosti biti i bolji...
Imate li ideju za izbornika nakon odlaska Babića?
- Ideju uvijek imam, recimo, da imam i tri imena, ali to je moj pogled, a ja nisam taj koji odlučuje.
Imamo li kod kuće takvih?
- Naravno da imamo, nego kaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....