LEGENDARNI 'PORTUGALAC' 'Ponašanje je preduvjet, ako se švercaš, pametuješ, ništa od toga!'

Ne govori previše, ali primjećuje odlično. I sigurno da Željko Babić u Peri Metličiću ima sjajnog pomoćnika. I u Valteru Matoševiću također jer su se Pero i Vaka nakupili medalja i naslova kao rijetko tko. I to je dragocjena činjenica za svaki sastav pa tako i naš, pišu Sportske novosti.

Kako ide posao?

"Dobro, ima nekih problema, koji su uobičajeni, ali treba napraviti nešto. Za Olimpijske igre ako budu, a trebale bi biti, pa za naš Euro, s nekim igračima od kojih očekujemo da sutra budu “ekipa” za budućnost… Šteta Luke Stepančića jer dosta je napredovao, no, protiv toga se ne može. Ostali moraju izvući s drugim stvarima jer su Luka Šebetić i Šime Ivić obrambeno možda i bolji nego Stepančić, ali treba vidjeti kako sve najbolje iskoristiti."

Kada smo kod ljevaka, Kopljar će biti pod većim pritiskom?

"Marko će morati povući, on je najiskusniji. Puno se govori o kapacitetu napadanja s desne strane. Mislim da bi on trebao dati više i on je svjestan toga."

Teško mu je jer stalno ga uspoređuju s vama?

"Drukčiji sam ja bio tip igrača. Kad njega vide sa 210 cm, očekuju da zabije 20 golova na svakoj utakmici, ali on nije takav igrač. Da bi morao više lopti trošiti, morao bi, posebno sada kada nemamo Luku. Imat će igrače na sredini koji će mu moći pomoći u tom smislu jer on može i puknuti i proći, on to voli..."

Kako je biti trener?

"Malo sam se već navikao u radu s mladima. Je li mi to konačni odabir, još neću odgovoriti, ali činjenica da mi je to bliže nego sjediti u kancelariji. Ali da je bilo ljepše igrati i lakše, bilo je… To se ne da usporediti. U ovom poslu sada ima svega, bit će dobrih i teških trenutaka, ali mislim da mogu pokazati..."

Često u svakoj selekciji tražimo “Portugalce”, nismo li malo nepravedni?

"To je normalno. Kada gledam iz današnje perspektive, mi smo bili različiti karakteri. U onom trenutku 2003. nismo točno znali što možemo, ali smo što se tiče rada, ponašanja i žrtve za rezultat bili odlična grupa i nitko se nije izdvajao. I dogodilo nam se da smo preko noći odrasli, da se dogodio neki klik koji je teško objasniti. Bilo je u svemu tome i sreće, ali mislim da je to stvar koja se mora isprovocirati odnosom, radom, kvalitetom... Ako se švercaš, pametuješ, ništa od toga biti neće."

Kako vidite ovu današnju postavu?

"Oni su dobri, vrijedni, ponašaju se jako dobro. Rekao bih da su fina “ekipa”, ali da ih tek treba vidjeti kada dođu prave situacije, odluke. Nema razloga da budu u grču. Kada dođeš na veliko natjecanje, neki će imati veću odgovornost i moraju se s njom znati nositi. Ako je netko dobar igrač, ne znači da samim tim mora biti dobar i u reprezentaciji jer to je stvar i karaktera i pristupa."

Imali ste ispravljanja nekih ponašanja tijekom proteklih mjeseci. Koliko ste uspjeli?

"Ponašanje je preduvjet da bi se nešto učinilo. Reprezentacija je nešto posebno, nešto iznad svih nas. Nismo tu da bismo bili, nego da bismo napravili nešto. Imamo momke koji mogu, makar nije isto igrati za klub i za reprezentaciju. Koliko ćemo uspjeti, teško je reći, mi vjerujemo da hoćemo. A kada govorimo o momčadi u situaciji smo da više nismo ni mladi, niti ekstra talentirani kao nekad, ali imamo vrijednost koja se u godinu dana može promijeniti drastično, kao nekad."