Petar Metličić nije mogao skinuti osmijeh s lica. Osvojio je puno medalja kao igrač, prošao raznih pobjeda i poraza, međutim u Krakowu je po prvi put bio u nekoj novoj ulozi. U ulozi u kojoj još traži 'prave korake', a već na prvom velikom ispistu stigla je i prva trenerska. Na početku se našalio…
- Ma, gdje ja dođem, odmah medalja.
Ipak, iste sekunde je u ozbiljnom tonu krenuo s čestitkama onim najzaslužnijima.
- Čestitam momcima, ovo je njihova medalja. Nakon teškog turnira i fizički i psihički, mislim da su se digli nakon poraza od Francuske i pokazali su da imaju pravo zajedništvo, jedno veliko srce, i na kraju krajeva pokazali kvalitetu. Mislim da to nitko nije očekivao otpočetka turnira, ali na kraju mislim da smo zasluženo osvojili.
Je li Metličić i stručni stožer očekivao medalju?
- Nismo mi ovdje došli na izlet, ali nekad moraš biti i realan. Vidjeli ste da je Kopljar ozlijeđen, da nema Stepančića, Duvnjak je isto polumrtav, iako je danas fantastično sve izvukao. Pokazao je pravo liderstvo. Došli su neki igrači koji su pokazali nešto novo i mislim da moramo biti prezadovoljni. I zahvalio bih svima koji su bili uz nas kad je bilo teško i ova pobjeda je sigurno posvećena njima.
Jesu li se vodili mišlju 'pa ne mogu nas Norvežani dobiti dvaput na istom turniru'?
- Nismo to razmišljali. Dan prije utakmice smo imali opuštenije, dečki su bili s obitelji i prijateljima što mislim da je normalno nakon onog poraza, a navečer smo se smirili, trenirali i pripremili koliko god smo mogli taktički. Neke stvari koje su nam radili u prvoj utakmici, sada smo dobro sprečavali. I vidjeli smo da smo imali više želju. Jer, na kraju je želja i glava ta koja pobjeđuje u ovakvoj utakmici. I idemo doma kao pobjednici, to je najvažnije!