Zdenko Kordi u posljednje vrijeme bio je više angažiran u muškom rukometu, ostavio je dubok trag na klupi Nexea, no nedavno se vratio radu s rukometašicama, angažirao ga je mađarski drugoligaš Kozarmisleny iz Pečuha. Kordi je bio i izbornik hrvatske ženske rukometne reprezentacije koju je 2004. prvi put nakon sedam godina odveo na veliko natjecanje.
Bio je u stožeru Željka Tomca na SP 2003. kojem smo bili domaćini, kasnije je samostalno preuzeo izabranu vrstu s posebnim zadatkom njenog pomlađivanja.
- Tko god kaže da je očekivao ovo što je Hrvatska napravila u Danskoj, taj laže, da se grubo izrazim. Mi ni u jednom sportu nismo napravili ništa kad smo bili favoriti već kao u onoj priči ‘došao je tiho i ušao u legendu’, uvijek smo tako radili velike rezultate. Kad se probudi naš hrvatski inat, onda su tu i najbolja ostvarenja - istaknuo je Zdenko Kordi.
Ovo je ogroman rezultat
Osim poznatih detalja da je reprezentacija dobila na homogenosti jer je većina cura igrala zajedno u Lokomotivi, ističe još jednu stvar.
- Za dobar rezultat ekipa mora kliknuti. Svi smo svjesni da je naša nogometna reprezentacija kliknula na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Kad igrači sami ne skupe glave, teško se postiže rezultat. Što se tiče ovog Eura, sve što je išlo negativno, na našu se reprezentaciju odrazilo pozitivno, donijelo nam je inat i još veću homogenizaciju. A kad su naše igračice tu mladost, želju i neopterećenost ‘bacile’ na teren, dobile su i dodatni zalet.
Smatra Kordi i da je rasplet protiv Francuske u neku ruku bio logičan.
- Uvijek je lakše biti lovac nego lovina. Do polufinala smo išli neopterećeno, korak po korak, i svaki put smo kreirali novo iznenađenje. Bilo je dovoljno vremena da se cijela Hrvatska probudi, ali ih je to malo i opteretilo. Koliko god je stožer igračice htio rasteretiti, bilo je to nemoguće. Nastala je nagla euforija, ljudi nisu znali o njima ništa, sad su puno toga željeli doznati, i sve to odvlači pažnju.
Francuska je završena priča, pouke su vjerojatno izvučene, preostala je još Danska i borba za brončanu medalju.
- Dankinje su pokazale moć, raznovrsnost i kvalitetu, imaju pokretljivost, brzinu i bit će nam u najmanju ruku jednak izazov kao Francuskinje.
I mentalna je komponenta izuzetno važna u ovim trenucima.
- Naše igračice proživjele su velike mentalne stresove. Potrošile su se tjelesno, ali to ne bi trebalo ostaviti traga. Ako uspijemo izbjeći one rupe bez postignutog gola, da nam ne slože veću seriju i da ih držimo u rezultatu, mogli bismo imati šanse i za odličje. Utakmice za medalju izazivaju posebne emocije, a naše su cure tu neiskusne i zato im je ovog trenutka najpotrebniji mir.
Ipak, medijska pažnja koju su Kraljice šoka izazvale u Hrvatskoj, pa i šire, apsolutno je opravdana.
- To je dobro za njih, za hrvatski rukomet. Nadam se samo da se nakon Eura neće pojaviti onaj naš stari običaj da priznajemo samo prvake i ništa drugo. Ovo je ogroman rezultat, povijesni, najbolji. Bilo bi lijepo kad bi sve što su napravile u Danskoj i kapitaliziralo, ali i za ovo dosad im nitko nema pravo ništa prigovoriti, jer su pokazale još jednom da sport zaslužuje da se u njega ulaže. Ništa i nitko ne može pokrenuti Hrvatsku kao što to mogu sport i sportaši! G. Čičin-Mašansker