Svjetska i europska prvenstva u rukometu održavaju se uvijek u siječnju, ona za žene u prosincu svake godine, a "svjetsko prvenstvo" bivših igrača i veterana, onih koji su nekad vladali rukometnim svijetom, održava se u svibnju. I opet se održava u Omišu. Riječ je o "Svjetskom kupu rukometnih veterana", a u Omišu će se, osim ovog sjajnog tradicionalnog rukometnog događaja, održati i "Međunarodni kamp rukometnih golmana" s još većom tradicijom. Prvi na parket omiške dvorane izlaze veterani, njih više od 1000; bilo bi ih i više, ali su morali otkazati tradicionalno brojne rukometašice i rukometaši iz Ukrajine i Rusije. Unatoč tome, u Omišu će se opet naći nekadašnja svjetska rukometna krema.
- Učinili smo sve da u Omiš dovedemo barem jednu ukrajinsku ekipu, pisali smo dopise njihovim vlastima, nudili garancije i podmirenje troškova, bili smo i blizu realizacije, no, nažalost, ratna zbivanja su ih razasula diljem zemlje i nisu se uspjeli skupiti i organizirati. Unatoč tome što ne dolaze, oni će biti s nama, naći ćemo načina da im pošaljemo poruku podrške iz Omiša sa željom da se vidimo već iduće godine - rekao je organizator Mario Čaljkušić, čovjek koji je omogućio ovo, sada već peto izdanje Svjetskog kupa rukometnih veterana. Mjesto radnje je u gradu na ušću Cetine, a vrijeme radnje od 19. do 21. svibnja, i to u pet kategorija, tri muške - 35+, 42+ i 50+ - te dvije ženske - 30+ i 40+. Najbolji će i ove godine kućama ponijeti posebno dizajnirane unikatne pehare i medalje.
- Veseli me što se velik broj ljudi aktivno bavi rukometom i poslije završetka igračkih karijera. Rukomet je fizički vrlo zahtjevan sport i teško ga možemo nazvati ugodnom rekreacijom u srednjim godinama, tako da treba pohvaliti sve koji već godinama dolaze u Omiš iz čitave Europe i svijeta. Proslava "petoljetke" je potvrda da je projekt uspio i zaživio te da je Svjetski kup rukometnih veterana zauzeo svoje mjesto na rukometnoj karti svijeta. Svima koji u Omiš stižu i ove godine želim dobre utakmice, dobru zabavu, što manje povreda te da uživaju na hrvatskoj obali, a organizatorima da i ovaj put podignu ljestvicu u svakom pogledu, jer je to najbolja pozivnica za sve koji žele i ubuduće dolaziti, zaključio je proslavljeni hrvatski reprezentativac Goran Šprem.
Savršeno pogođen slogan Kupa je "The game is not over" i tome malošto treba dodati. Jednom rukometaš(ica), uvijek rukometaš(ica)...
Špremov reprezentativni kolega Davor Dominiković također se na Kupu osjeća kao svoj na svome:
- Sudjelovao sam u prvom kampu rukometnih vratara koji organizira ista ekipa koja organizira i ovo natjecanje, i odmah u startu sam im rekao da je organizacija Svjetskog kupa odlična ideja. Veteranska natjecanja u sebi sadrže bit sporta, natjecanje i zabavu, a u Omišu se ravnopravno natječu i oni koji su bili profesionalci, i oni koji su bili amateri, a svi skupa se zabavljaju i druže - rekao je Dominiković, koji u svojem klubu u Njemačkoj ima najbolji primjer da se rukomet može igrati dok god čovjeka služe "noge i ruke junačke".
- U klubu imamo četiri momčadi, prva je natjecateljska, druga su mladi, a treću i četvrtu čine veterani koji uredno treniraju i igraju svoje lige. To su čak i ljudi od 60 godina. Rukomet je u Njemačkoj drugi sport po popularnosti iza nogometa i dobio sam jako puno pozitivnih povratnih informacija oko projekta koji se već pet godina organizira u Omišu. Ljudi su oduševljeni organizacijom natjecanja i ljepotom prirode u Omišu i okolici. A to je sjajna priča za naš turizam, da se i u predsezoni napune hoteli...
Spojiti ugodno s korisnim, to je, uostalom, i bila misao vodilja koja je Čaljkušića i njegove suradnike dovela do pokretanja, realizacije, ali i zaživljavanja ovog projekta.
Dominiković je bio oduševljen kad je saznao da se rukometna priča od sljedeće godine širi i na košarku koju također voli. Naime, od iduće godine u Omišu će biti organiziran i Svjetski kup košarkaških veterana. Bit će to po svemu identično organizirano natjecanje kao što je veteranski summit rukometaša, a odmah će u startu doći velik broj košarkašica i košarkaša u mirovini, ne samo iz Hrvatske i okolnih zemalja, nego i iz cijeloga svijeta. Organizatori su već kontaktirali mnoga poznata košarkaška imena koji su dali otvorenu podršku projektu.
- Više bih volio nastupiti s košarkaškim, a ne rukometnim veteranima na tom natjecanju. Jedna mi je od dražih sportskih uspomena osvajanje Streetball turnira u Metkoviću s mojim prijateljem Antom Vranješom, obožavam košarku. Mogli bismo mi rukometni veterani složiti jako dobru košarkašku momčad. Da je neki NBA skaut 2004. godine svratio na Roglu, gdje se rukometna reprezentacija pripremala za Olimpijske igre u Ateni, i da je pogledao basket koji smo igrali Metličić, Balić, Losert, Čavar, Smajlagić i ja, sigurno bi poveli nekoga od nas sa sobom u Ameriku, a Hrvatska bi ostala bez zlatne rukometne medalje. Toliko su to bili dobri basketi, nekad i jači od samih rukometnih treninga. Bilo je tu i trica, asistencija, zakucavanja, prisjetio se Dominiković...
Ivano Balić bio bi idealni gost da demonstrira dva svoja omiljena sporta...