Teško je naći boljeg rukometnog sugovornika od Gorana Šprema. Bivši rukometni reprezentativac već je godinama stručni analitičar na najvećim rukometnim natjecanjima, a mi smo ga u Sportcastu ugostili kako bi komentirali sve ono aktualno što se događa u ovom sportu. Počeli smo sa Zagrebom koji je ove sezone odigrao nekoliko dobrih utakmica, ali i dalje je tek na sedmom mjestu skupine Lige prvaka. Prije nekoliko tjedana nam je u gostima bio njihov trener Nenad Šoštarić koji je tada rekao da Zagreb nema ugled kakav je nekad imao te iz toga dolaze i neki odnosi u Europi prema njima. Šprem se složio s tim.
- Zagreb već dugo nije u europskim pojmovima ono što je bio. Mi Zagreb još uvijek vidimo kao klub iz 1992. ili 1993. kada je bio prvak Europe ili još 10-15 godina poslije kada je igrao važnu ulogu, ali zadnjih 7-8 godina Zagreb nije što je bio i teško će više ikad biti s obzirom na to da Zagreb više ne može pratiti financijska ulaganja u momčad na razini trenutno najbogatijih klubova. Mi bi se željeli uspoređivati s Barcelonom ili Kielom, a oni troše nekoliko puta više novca od Zagreba - rekao je Šprem i dodao:
- Nitko ne bi bio sretniji da u Zagrebu igra 7-8 naših reprezentativaca i da bude nositelj reprezentacije, ali to je nerealno. Ono na što bi se Zagreb i cijeli hrvatski rukomet trebali koncentrirati je proizvodnja i razvoj mladih igrača, da ih pokušamo što duže zadržati da ne idu vani. Zagreb je odličan poligon jer igrači s 19-20 godina mogu igrati Ligu prvaka što ne mogu nigdje drugo, mogu griješiti, doma su i trebali bi se više koncentrirati na razvoj mladih igrača. Mislim da je bolje potrošiti novac na to nego da dovođenje nekih stranaca koji će ti donijeti poneki bod više, ali koji u široj slici neće puno značiti.
Zagrebu i rukometu nedostaje prava dvorana, ali nije to slučaj samo s ovim sportom. U cijeloj državi imamo problem s uvjetima rada sportaša:
- Klincima fali termina. Moj sin koji ide u osmi razred večeras ima trening u 22 sata. Nažalost, klinci danas nemaju mogućnost kao što smo imali mi. Imali smo mogućnost dva treninga dnevno, a sada su često mogućnosti trenirati samo u praktično noćnim terminima. Sportska infrastruktura je nešto za čim jako kaskamo u Hrvatskoj. Većina sportske infrastrukture je ostala iz prošlog sistema, a jako malo investiramo u nova borilišta. Mi se busamo u naš sport i trebamo biti. Međutim, naš ekipni i momčadski sport je u padu i tu se vidi koliko se ulaže u sport jer će individualno uvijek netko iskočiti jer je tu riječ o talentu i o nekoj familijarnoj ludosti. Mi ćemo morati puno više ulagati u sport da bi ga doveli na grane na kojima je bio i zbog kojih smo se busali u prsa.
Okrenuli smo se reprezentaciji, a za početak smo komentirali činjenicu da je izbornik Goran Perkovac na posljednje pripreme pozvao veliki broj igrača na pripremama što je nekoga iznenadilo, a posebno jer nisu igrali niti jednu utakmicu na tim pripremama.
- Ideja mi nije loša, nije bez veze. Veliki broj igrača je mogao vidjeti da su važni, da svi mogu biti tu, a nisu htjeli igrati utakmice da ne bi gubili dva dana na putovanja ili slično. Umjesto toga su se zavukli u dvoranu, iskoristili sve te termine za treninge da bi pokazali što je reprezentacija i što će oni biti. Ono što su imali u kvalifikacijama ne bih uzeo relevantno za njegov rad. Sad ćemo vidjeti kako će izgledati njegova reprezentacija. Najvažnija stvar za Perkovca je kako posložiti pravu obranu jer u obrani je ključ. Mi ćemo u napadu uvijek naći rješenje bez obzira na to što to nije onako kako bi mi željeli. bez dobre obrane nema dobrog rezultata.
Hrvatska je dugo bila prepoznatljiva po 3-2-1 obrani od koje smo s vremenom odustali. Zašto je to tako?
- To je najteže za igrati, a to djeca više ne igraju jer ih toj obrani nema tko naučiti. Puno ih je lakše naučiti da se igra 6-0 ili 5-1, a i to je nekakav svjetski trend. Perkovac je pokušao nešto s obranom 3-2-1 i pokušat će opet, u to budite sigurni. To je obrana koja izgleda jednostavno, ali ju je jako teško igrati jer u njoj svaki igrač mora znati što i kako raditi. Ta obrana kada ne funkcionira izgleda smiješno, ali kad se uštima ona je neprobojna. Možda smo mogli tu obranu uvesti kao neki naš prepoznatljivi brend, ali ne znam niti jednu momčad u Hrvatskoj da to sada igra. Uglavnom se igra 6-0 ili 5-1 koje smo pokupili od Skandinavaca i tu smo na neki način izgubili identitet hrvatskog rukometa jer je naš identitet bila ta ‘šora‘. Kad sam već to spomenuo, ne znam hoće li Perkovac imati rezultat ili ne, ali siguran sam da se kod njega obrana neće igrati mekano. Ili će se tući oni ili će ih tući on, netko će batina dobiti. Na igračima je da odluče ili da oni tuku protivnike ili će on njih - zaključio je Šprem.
U Sportcastu smo pričali o puno drugih zanimljivih tema. Pričali smo o igrama Zagreba, velikom broju promjena trenera u klubu i koliko je to dobro, o Nexeu i sustavu natjecanja u Hrvatskoj, o bolnom porazu od Egipta na SP-u, o tome što nas čeka na predstojećem EP-u, o sportskom turizmu u Hrvatskoj koji nije potpuno iskorišten. Sve to pogledajte u cijelom izdanju Sportcasta: