Kauboji se na vrijeme uozbiljili i na krilima Ćupića sredili Alžir, Lacković obnovio ozljedu

Protiv Alžira je bilo ozbiljnije protiv Australije. Alžirci su borbeni, ako ih se pusti, mogu biti jako neugodni, makar im manjka discipline, ponekad i taktike za nešto više. A najviše snage. Uvijek kada smo igrali s Alžirom na poluvremenu je bilo oko egala, ovaj puta smo vodili 3 razlike, što znači da smo dobro ušli u utakmicu, a to je bio osnovni cilj, koji je trebao dati mir našem sastavu.

Igrali smo 6-0, počeo je Lacković u sedmorci, očito svi su željeli biti na čistu može li on ili ne dočekati najjače utakmice koje slijede. Nije dugo trajalo, tek nekoliko minuta, pa je zbog obnovljene ozljede ušao Bičanić. U sredini obrane igrali su Kopljar - Musa - Gojun - Vuković, bilo dosta dobro, a Mokrani, koji se proslavio protiv Španjolaca, nije primio loptu između njih.

No, nekako iz te obrane kontra nije bila tečna kao što je zamišljao Goluža. Bilo je previše kontri koje su stale na pola, ali razlika je rasla. Najviše zahvaljujući Čupiću, koji je nemilosrdno trpao u gol Alžiraca te nakon 20 minuta sa sedam komada na kontu zaslužio odmor.

Kada smo došli do 11:6, počele su i izmjene, ali te izmjene u našim sadašnjim realnostima nose svoje. Kopljara, koji je igrao odlično, zamijenio je Stepančić, malo je opet bio u strahu, ispale su dvije lopte, napravio je dvije greške u obrani i van. Možda prebrzo, ali opreza nikad dosta. Alžir je u trenucima kad smo bili bez Muse, koji je isključen, sa 8:14 došao na 12:14, što nije izgledalo baš dobro.

Vratio se Kopljar, zabio za +3 u poluvremenu u kojem smo dobro ogovorili agresiji Alžiraca u obrani koja je nekad graničila s glupošću, pa je sreća da se još netko nije ozlijedio, jer padali su k'o kruške u letu Duvnjak, Kopljar i Bičanić, na sreću, bez posljedica.

Alžirci su nas stalno držali budnima. Nisu nam pustili ni minutu opuštanja bez kazne. Bičanić je bio neodlučan, pa je Goluža morao dizati Duvnjaka s klupe, makar nije planirao. Kopljar je od Berkousa dobio skok-šut u glavu, a sve su to detalji koji nam nisu išli u prilog. No, digli smo se iz problema i došli na mirnijih +5, a onda se ukazao i Igor Vori prvi puta na ovom SP.

I onda se dogodilo da je Alžir zaljuljan, sve su manje vidjeli naš gol, ono što su vidjeli zatvorio je Alilović i prednost je rasla. Izgledali smo sve bolje, Alžir sve slabije i nemoćnije, pa je njihov šef kod -9 morao tražiti time-out da zaustavi. ako se zaustaviti može. potonuće. A Goluža je digao s klupe Stepančića, Mandalinića i Šprema, ne jureći rezultat, već želeći da i oni osjete da bi mogli biti važni. A oni skupa s Vorijem u sastavu... I digli se na +11 održavši tako tradiciju. Triput smo igrali i 3 puta je bilo +11.

Cilj broj 1 je postignut, izborili smo osminu finala, a sada idemo dalje, lovimo formu za osminu finala protiv Mađara i Španjolaca. Sve po planu, rekao bi Goluža.

Kod Hrvatske su najučinkovitiji bili Ivan Ćupić (8), te Marko Kopljar i Drago Vuković s po četiri pogotka.

HRVATSKA: Alilović, Ivić; Štrlek 2, Ćupić 8 (4), Vori 1, Bičanić 2, Kopljar 4, Duvnjak 3, Šprem 1, Horvat 1, Musa 2, Gojun 2, Lacković, Mandalinić , Vuković 4, Stepančić 1 (1).

ALŽIR: Kerbouche, Musmal; Bultif, Berkous 3, Mokrani 2, Beriah, Hamoud, Rahim 4, Daoud 6, Boudrali 1, Bouakaz, O. Chehbour 1, Zouaoui 1, Benali 1, R. Chehbour, Beriah 1.

ISKLJUČENJA: Hrvatska 4 minute, Alžir 8 minuta

SEDMERCI: Hrvatska 5/5, Alžir 1/2