KAPETAN OPREZAN UOČI SP-a Vori: 'Nećete me navući na priču o zlatu'

Nakon što se na popisu igrača za SP u Katru nisu našla imena veterana Venija Loserta i Drage Vukovića , kapetan reprezentacije Igor Vori preuzeo je ulogu “posljednjeg Mohikanca”. Jedini koji je 2003. u Portugalu i 2004. u Ateni uzeo svjetsko i olimpijsko zlato.

Posljednjih godina, posebno u “mandatu” izbornika Slavka Goluže, ali bio je tako i prije kod Line Červara, uoči svakog natjecanja otpalo bi poneko staro ime, dolazili bi “neki novi klinci”. Jako je malo ostalo iskusnih, onih s kojima je Vori godinama dijelio svlačionicu, na pragu tridesetih ili su u njih ušli samo su još Ivan Ninčević, Josip Valčić, Zlajo Horvat, Mirko Alilović, Damir Bičanić.

Moramo izbriti OI

- Puno je mladih, onih koji u zapravo prvi put s nama. Možda su bili u nekim pojedinačnim akcijama ili na širim popisima, no zapravo su novaci. Oni se uvijek uklapaju, vidjet ćemo kako će to izgledati. Najvažnije je da se ostvari najvažniji cilj, plasman na Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Za ostalo ćemo lako...

Igor je u reprezentaciji toliko dugo da je teško zamisliti da ga nema na crti i u ključnoj ulozi u obrani:

- Istina je, dugo sam unutra, ne brojim zapravo natjecanja na kojima sam bio (14, nap. a.), no znam da sam unutra od kvalifikacija za EP u Švedskoj 2002. Tamo nisam igrao, no odonda sam standardan. Uh, zaista je to tako davno bilo, teško se svega prisjetiti. Unatoč svemu, motiva mi ne nedostaje, po tom je pitanju sve uvijek isto. Kao i na prvim mojim natjecanjima.

Prvo pravo Igorovo natjecanje bilo je ono iz Portugala, iz zlatnog Portugala 2003. O ponavljanju takvog uspjeha Vori ne želi razmišljati:

- Nećete me navući da kažem nešto takvo. Ponovit ću, obaveza nam je proći skupinu, cilj nam je osigurati plasman na Olimpijske igre.

Skupina nije lagana

Iskusni kapetan neće se dati nagovoriti na priče o velikim stvarima. Neće se, naravno, s dečkima dogoditi kao i s curama na domaćem EP-u, koje su najavljivale polufinale i medalju, a ispale su u prvom krugu, no Vori nikad ne trči pred rudo.

Za početak, treba proći skupinu u kojoj su Austrija, Tunis, Iran, Makedonija i BIH. Na prvi pogled ne čini se prevelikom preprekom...

- Svi pričaju i pišu da je skupina lagana, a zapravo je jako neugodna, posebno Austrija i naši susjedi Bosanci. Zapravo su sve to momčadi koje će gristi protiv nas i ne mogu ništa izgubiti, a mogu pobjedama toliko toga dobiti. Ponovit ću, mi smo dosta podmlađeni, neće sve ići kao po loju i moramo biti koncentrirani.

Kao i svake sezone, rukometaši na pripreme dolaze pomalo iscrpljeni od klupskih obaveza...

- Nadam se da se nitko neće ozlijediti, da uspijemo zadržati svježinu za nokaut fazu. Bitan faktor je i sreća, treba se dosta toga poklopiti. Bez obzira na sve promjene u momčadi, najvažnije je da je atmosfera na nivou, no tu problema nikad nije bilo, neće biti ni sada. Za reprezentaciju su svi uvijek davali maksimum, ma o kome se radilo...