Marija Jurić Zagorka je davno napisala svog Viteza slavonske ravni, a Danci su u posljednjih desetak dana upoznali sportskog Junaka slavonske ravni. Halil Jaganjac je u dvije četvrtfinalne utakmice GOG-u, ove sezone najboljoj danskoj momčadi i jednom od favorita Europske lige, zabio čak 21 gol. U prvoj utakmici u Našicama devet, u uzvratu u Gudmeu 12. Pritom je imao 70% šuta u 120 minuta koje su mali slavonski grad smjestile u središte velike rukometne Europe.

- Nexe iz Našica je na Final Fouru Europske lige, to je to, tu počinje i završava sve - rečenica je 23-godišnjeg lijevog vanjskog neposredno nakon utakmice u Gudmeu dok su mu se suze slijevale niz lice.

Nije ih pokušavao zaustaviti, nije ni trebao. Neke su suze dobre suze i bolje opisuju sreću od osmijeha. Poput onih koje su te posebne večeri klizile niz njegove lice.

- Ne znam ni koji je rezultat na kraju, nije mi ni bitno, znam da smo prošli i to mi je dosta.

Brzo je sljedeća utakmica

Dan kasnije, dok su Našičani na aerodromu u Kopenhagenu čekali ukrcaj u avion za Frankfurt preko kojeg su letjeli do Zagreba, znao je rezultat. Emocije su polako ustupale mjesto pred umorom.

- Sad je sve mirno. Mislim, veseli smo, ali brzo nas čeka iduća utakmica u domaćem prvenstvu.

Iz odgovora “brzo je iduća utakmica”, koji smo od igrača Nexea čuli i nakon što su prošli osminu finala i nakon prvog dvoboja protiv GOG-a, jasno se može pročitati koliko su ovaj klub i ova momčad sazreli. Mali se zadovoljavaju malim, dok oni koji pretendiraju biti veliki idu do kraja. I podvlače crtu tek kad je sve gotovo. Da, Našičani su napravili nešto veliko, jako veliko, ali to veliko može postati i veće. A pritom ne mislimo samo na Final Four Europske lige.

VLADO KOS/CROPIX Cropix

- Taj Final Four je na kraju mjeseca, a puno je utakmica još do tada, imamo Kup Hrvatske, Prvenstvo, borbu na svim frontama. Final Four će biti neka krajnja točka i posljednje dvije utakmice u sezoni, kruna onoga što smo radili i napravili cijelu godinu. Gledat ćemo ga kao nagradu, ali nećemo doći na njega da bismo se samo pojavili, nego da još jednom pokažemo koliko smo dobri i kao momčad i kao klapa i da možemo iznenaditi bilo koju momčad - jasan je Halil Jaganjac.

I inače sam emotivac

Vrlo, vrlo emotivno ste doživjeli prolaz među četiri najbolje europske momčadi u ovom natjecanju.

- Ja sam i inače emotivac, a ne događa se svaki dan plasman među četiri najbolja klub u ovakvom natjecanju. Ne bih vjerojatno bio ovoliko emotivan da nisam već četvrtu sezonu u klubu i da ne znam koliko se svi ljudi u klubu na čelu s predsjednikom Ergovićem bore za ovaj klub. Koliko je tu patnje, truda i muke uloženo da bi se sve diglo na što višu razinu. Ovo je nagrada za sve sate i treninga i odricanja i ulaganja i kad ovako nešto ostvariš zaboraviš sve teško što si morao preživjeti i sve bude vrijedno toga. Kad se dogode ovakve stvari ne mogu se suzdržati, a na kraju mislim da je to i smisao sporta, da uživamo.

Za vas ova sezona i sve što se u njoj ostvari ima i dodatnu emocionalnu težinu jer nakon nje napuštate Našice u koje ste došli u ljeto 2018.

- Da, to je još jedna stvar zašto mi je ovo toliko drago. Ostvariti ovakav uspjeh na tom mom oproštaju od kluba znači mi sve na svijetu. Bit ću tužan kad budemo odlazio, a sad kad je moj boravak ovdje svaki dan sve kraći često mi bude teško, ali jednostavno se mora ići dalje. To je moj razvojni put i drago mi je da odlazim u Bundesligu jer to je i bio cilj kad sam dolazio u Našice i kad sam pričao s predsjednikom što čeka i mene i Nexe.

VLADO KOS/CROPIX Cropix

Netko voli “igrače-strojeve”, ali kad slušate igrače poput Halila Jaganjca osjećate se bolje. I poželite da je takvih više, da su takvi svi.

- Ako se u svom novom klubu budem upola osjećao kao tu, ako ću biti upola tako prihvaćen i ako će mi biti pruženo upola šansi kao u Našicama bit će fantastično. Nadam se da ću se adaptirati, ali sad prvenstveno želim uživati u svakom danu svog boravka u Nexeu i Našicama.

Vrhunski posloženi

Koja je to tajna Nexea i Našica, zašto se igrači toliko zaljubljuju u ovaj klub i grad?

- Imamo obiteljsku atmosferu malog mjesta, ali istovremeno ne nedostaje profesionalizma. Sve je posloženo kako treba biti u vrhunskom sportskom kolektivu. U Nexeu se stalno nastoji učiti od boljih, stalno se uvode nove stvari, nove metode, novi rekviziti za rad, ne štedi se na razvoju igrača i daje se svima da se pokažu. Svatko zna svoje mjesto, svoju ulogu, svi rade naporno da se to održi i nadogradi i zato sve funkcionira.

Kad ste prije četiri godine dolazili u Našice jeste li očekivali ovo što se dogodilo? I kad je u pitanju vaš razvoj kao igrača i kad su u pitanju klupski uspjesi?

- Iskreno, očekivao sam da ću napredovati i razviti se kao igrač, ali nisam očekivao da ćemo skupa kao klub doći na razinu da više niti jedan klub koji dođe u Našice ne može sa sigurnošću reći da će osvojiti bodove. Klub je iz godine u godinu rastao u svim aspektima, a nadam se i vjerujem da će to nastaviti i nakon mog odlaska. Hrvatska zaslužuje ovakav klub, a ja Nexeu želim da bude još veći i uspješniji. Želim ovom klubu sve najbolje.

Ponovit će se ovih dana bezbroj puta kako je ova momčad ostvarila povijesni uspjeh za Nexe, za Našice, ali ostvarena je ogromna stvar za kompletan hrvatski rukomet.

- Mislim da je dovoljno pogledati Nexe i rezultate hrvatskog klupskog rukometa u Europi posljednjih godina. Ovo će definitivno ostati upisano za sva vremena, tako mali grad, a jako, jako velika stvar za hrvatski rukomet.

Europa je već shvatila

A Danci će dugo sanjati Halila Jaganjca. “Ubili” ste ih u ove dvije utakmice, očito vam pašu.

- Može se tako reći - nasmijao se i nastavio:

- Općenito mi paše taj skandinavski rukomet, brz, dinamičan, s puno pogodaka. Mislim da se to moglo vidjeti u ove dvije utakmice.

Definitivno se moglo. Siroti danski golmani, vjerojatno još osjećaju kako im oko glave zuje projektili Halila Jaganjca.

- Očekivao sam da će biti borba, da će biti jako teško s njihovim naletima jer će ići na sve ili ništa. Znao sam da im moramo odgovoriti, ne se prepasti nego ih napadati na njihovom terenu i to smo napravili. U završnici smo ih odveli do toga da se praktički predaju iako se činilo kao da nas love, a zapravo se osjećalo u igri da više nema žara i borbe u njima, potpuno smo im to sputali. I kad su oni napravili razliku odgovorili smo im još jače i bolje i mislim da smo zasluženo prošli.

Apsolutno zasluženo, a sad se fokus prebacuje na domaća događanja. Hoće li trofej ili trofeji napokon pronaći svoj dom u Našicama?

- Nama je važno samo da svaku utakmicu odigramo maksimalno i da damo sve što imamo u tom trenutku. Ne opterećujemo se ni s čim, nego samo s nama i to nas je i dovelo tu gdje jesmo trenutačno. Ako mi budemo na pravoj razini i ako budemo igrali kao do sada, ne bojim se za rezultat.

Nexeovo vrijeme? Izgleda da je tako. Europa je već shvatila.