Irfan Smajlagić je otprije nekih dva tjedna novi izbornik rukometaša Bosne i Hercegovine. Nekad veliki igrač, desno krilo za kojeg je legendarni Bengt Johansson kraj sve svoje zlatne švedske generacije rekao "najbolji na svijetu". Nakon igračke karijere do 41 godine u Francuskoj, što je rijetkost u profesionalnom rukometu, koja govori najviše o njemu, posvetio se trenerskom poslu. Može reći da je uspio, makar na trenerskom planu rezultati nisu bili kao na igračkom.
No, radio je puno dobrih i zanimljivih poslova. Egipat je 2008. vratio na Olimpijske igre u Pekingu, sarajevsku Bosnu vodio je u Ligi prvaka, PIPO IPC je u njegovo vrijeme bio odmah do Zagreba, s Lokomotivom je osvojio duplu krunu pored Podravke... Bio je trener mlade hrvatske reprezentacije koja se okitila europskim zlatom u generaciji koju su predvodili Pešić, Štrlek, Karačić i Duvnjak, od igrača koji traju i danas. Od 2003. do 2005. asitirao je Lini Červaru za svjetsko zlato 2003. u Portugalu, olimpijsko zlato 2004. u Ateni i svjetsko srebro 2005. u Tunisu.
Osim navedenog, 2016. vodio je i reprezentaciju Irana, no, također od 2016. nije bio u poslu, svi će se složiti predugo, no dobra vijest za rukomet je da se Irfan Smajlagić nakon šest godina vraća na klupu...
Zašto tako duga stanka?
- Ispalo je tako, nisam sretan zbog toga, ali nekad jednostavno ne možeš. Ne mogu reći da nije bilo ponuda, ali ja sebe u njima dosad nisam vidio, nisam želio pod svaku cijenu prihvatiti što se nudi. Svašta sam prošao, vidio, igrao, radio, tako da ništa nije o glavu. Samo ja znam kako sam sve to prošao i ne razbijam previše glavu s onime što je bilo.
Iako je Pipe bio igračka veličina, osvojio olimpijsku broncu u Seoulu 1988. s Jugoslavijom te europsku broncu, svjetsko srebro i olimpijsko zlato s Hrvatskom, u sutonu karijere s 38 godina izabran za najbolje desno krilo Eura u Zagrebu, s punih 40 "okačio tenisice o klin" kao najbolji strijelac Francuske lige... u Hrvatskoj ga se najviše pamti po razdoblju u stožeru reprezentacije, najtrofejnijem našeg rukometa. Smajlagić se na sve to ne voli vraćati.
- Nema više uopće smisla, bilo je davno, 20 godina je skoro prošlo i koga to uostalom uopće više zanima. Više se ne možeš ni ljutiti ni na što. Život je jednostavno otišao dalje i tako gledam na to. Hrvatska je svojevremeno dala priliku koju sam iskoristio na način kako sam najbolje mogao i to je sve. Naravno da se i danas osjećam dijelom toga i to ću uvijek tako ostati.
Njegova budućnost je reprezentacija BiH, poziv koji je nakon šest godina prihvatio.
- Jesam, cijela ta situacija mi se učinila izazovnom jer mislim da reprezentacija ima dobru perspektivu. E sad, drugo je pitanje što je sve okružuje, ali ne želim se voditi time, niti želim da to bude preokupacija mojih igrača. Mislim da postoji dobra tradicija, da se znaju način kako i da to samo treba pokušati pretvoriti u dobar posao. Ja vjerujem da mi to možemo.
Nakon objave popisa, užeg s igračima na koje računa za prvu akciju, kvalifikacije za Euro u kojima BiH u sljedećih tjedan dana čeka gostovanje u Mariboru kod Slovenije te dvoboj u Sarajevu sa Crnom Gorom, ali i šireg na kojem su neki iskusniji igrači, odmah su krenule priče kako su s njegovim dolaskom došli rezovi...
- Ma, nema to veze sa životom. Situacija je jednostavno takva da moramo učiniti nešto da donesemo novi motiv reprezentaciji i da animiramo igrače za budućnost. U svemu postoje određeni kriteriji koje treba zadovoljiti da bi se bilo reprezentativac. Bosna i Hercegovina ima dobrih rukometaša, ali nema rukometaša koji su baš napravili i rade velike stvari da bi bili nezamjenjivi i zato moramo držati do kriterija koje igrača čine reprezentativcem, bez obzira na ime.
Što vam je trenutno najveća teškoća?
- Činjenica da u BiH nema nijednog kluba koji se barem malo može priključiti srednjim europskim kriterijima, o visokima da ne govorimo. Mislim da je to stvar na kojoj svi skupa moramo poraditi, jer ta stvar je temelj posla. Svojevremeno sam bio trener Bosne i znam koliko to znači u široj slici. Mišljenja sam da imamo dvije do tri sredine u BiH koje su to u stanju izvući. Znam da dobro rade, no to treba pogurati malo drugačije.
Uz Sloveniju i Crnu Goru u u kvalifikacijskoj skupini s BiH je još i Kosovo, što se može očekivati u toj konkurenciji?
- Mislim da možemo sastaviti dobru momčad, potentnu, koja se u stanju nositi sa svakim protivnikom. Naravno da su Slovenija i Crna Gora momčadi višeg rejtinga u odnosu na nas trenutno, ali nastojat ću da to ostane samo na papiru. Želim momčad koja će pokazati da želi, da joj je stalo i da se može nositi sa svakim. Nisam pesimist, bilo je i težih situacija. Treba raditi i vjerovati u dobro - zaključio je Irfan Smajlagić.